hrvatski

Evolucija i psihologija

Psihologija je, kao znanost, usklađena sa ostalim znanostima pa tako i s biologijom, a samim time i s biološkom teorijom evolucije. Da bismo razumijeli ljudsko ponašanje, trebamo znati da je biološki kapacitet za to ponašanje određen evolucijom putem prirodne odnosno seksualne selekcije. Naši urođeni psihološki mehanizmi nastali su zato jer su kod naših predaka u prosjeku povećavali vjerojatnost preživljavanja i reprodukcije. One jedinke čiji su psihološki mehanizmi u manjoj mjeri dovodili do preživljavanja i reprodukcije u odnosu na druge jedinke imale su manje potomstva od jedinki koje su posjedovale prilagođenije psihološke mehanizme. Stoga te mehanizme nazivamo psihološkim adaptacijama. Međutim, iako je naš um biološki dizajniran na određeni način upravo zato jer je kao takav bio koristan za preživljavanje i reprodukciju u prošlosti, može se pokušati raspravljati o stupnju korisnosti uzimanja u obzir evolucijskih procesa s ciljem boljeg opisivanja, objašnjavanja i predviđanja ljudskog ponašanja. Svi organi u ljudskom tjelu, uključujući i mozak, kao i sve funkcije tih organa, pa tako i ponašanje, dizajnirani su s biološkom svrhom, dakle kao adaptacije. Srce pumpa krv a jetra ju pročišćava, dok mozak generira ponašanja koja će npr. omogućiti preživljavanje. Međutim, osim tih funkcionalnih ishoda, posljedice evolucije također su i neki nusprodukti. Lice današnjih ljudi moglo bi biti i djelomično drugačije, ali je baš ovakvo i zbog procesa koji nisu vezani uz prirodnu selekciju. Slično je i s kapacitetima za određena ponašanja – sposobnost da koristimo tipkovnicu računala nipošto nije adaptacija, već je nus-produkt nekih drugih adaptacija. Nadalje, evolucija ne stvara savršene mehanizme za preživljavanje i reprodukciju, već ih je dizajnirala tako da funkcioniraju pouzdano u prosjeku i da se obavezno aktiviraju onda kada je to korisno, što ne znači da se neće aktivirati i onda kada to nije poželjno. Npr., socijalna nelagoda je često nefunkcionalna. Ipak, kod većine ljudi ona rijetko izostane onda kada doista jeste potrebna. Sljedeće, psihološki mehanizmi uvelike ovise o kapacitetima ljudskog organizma. Npr., često bismo profitirali od pažljivog promišljanja svojih poteza, međutim, naši kapaciteti za spoznaju i adaptivno ponašanje uvelike su ograničeni. Konačno, naše sposobnosti prilagođavanja različitim okolišima i usvajanja kulture počivaju na iznimnoj fleksibilnosti koja proizlazi iz dugog sazrijevanja ljudskog mozga, što otvara mogućnost za ogromne varijacije u ponašanju koje je teško sagledavati samo iz perspektive biologije. Ipak, većinu ljudskog ponašanja korisno je analizirati iz perspektivne evolucije budući da je naš mozak dizajniran upravo zato da bi omogućavao preživljavanje i reprodukciju. Polazeći od toga, možemo razumijeti temeljne motivacije za koje su ljudi predodređeni, kao i mehanizme koji su nastali kako bi te motivacije mogle dovesti do biološki važnih ciljeva. Tako nam razumijevanje evolucije ljudskog uma npr. može omogućiti otkrivanje pojava vezanih uz emocionalne procese. Koje vrste emocija postoje? Koliko su te emocije pouzdane i korisne glede preživljavanja i reprodukcije, koliko glede patnje ili užitaka do kojih dovode, a koliko pak glede pitanja moralnosti našeg ponašanja. Isto tako, razumijevanje načina na koje su emocije evoluirale omogućava nam uvid u vrste i tretman uz njih vezane psihopatologije. Na ovakav se način mogu sagledavati sve psihološke pojave – od osnovnih perceptivnih procesa ili načina donošenja jednostavnih logičkih zaključaka, do prosocijalnih ponašanja ili pak razlika u osobinama ličnosti.

evolution ; psychology ; adaptation ; mind ;

nije evidentirano