hrvatski

Kretanje crkvenosti u hrvatskom društvu od 1999. do 2017. godine. Analiza i kritički osvrt

Crkvenost se u ovom članku analizira u pastoralno-teološkoj i sociološkoj perspektivi i to u posljednjih dvadesetak godina, odnosno od 1999. do 2017., što ujedno korespondira s trima uzastopnim istraživačkim valovima na međunarodnom projektu European Values Study (EVS), tj. EVS – 1999., EVS – 2008. i EVS – 2017. Kao višedimenzionalnu stvarnost autori pretresaju kretanje crkvenosti u hrvatskom društvu u šest njezinih dimenzija: dimenziji konfesionalne pripadnosti, dimenziji vjerskih istina, ritualnoj dimenziji, moralno-etičkoj dimenziji, iskustvenoj dimenziji i dimenziji povjerenja u Crkvu. Nakon prve točke u kojoj se donose Metodološke napomene u drugoj točki se prikazuje Crkvenost kao višedimenzionalna stvarnost, koja se ne očituje samo u više svojih dimenzija, nego kao i stvarnost koja je mnogoslojevita tako da se govori o stupnjevitoj i distanciranoj crkvenosti unutar određene dimenzije, unutar više dimenzija, pa čak i unutar svih dimenzija. Ta stvarnost je nazočna u povijesti čovječanstva od samih početaka kršćanstva i povijesne Isusove Crkve, a u posljednjim desetljećima suočena je sa svim mogućim izazovima (neo)liberalizacije, individualizacije i relativizacije, posebno u demokratskim društvima svijeta, pa uključivo i u hrvatskom društvu. Potom se u trećoj točki Analiza i usporedba rezultata pomoću grafikona i tablica, kao i sociodemografskih karakteristika, analiziraju i uspoređuju rezultati sva triju istraživačkih valova EVS – 1999. ; EVS – 2008. i EVS – 2017. s time da se autori najviše koncentriraju na rezultate iz EVS – 2017. Ti rezultati potvrđuju da je za kretanje crkvenosti od 1999. do 2017. karakteristično određeno opadanje u različitim postocima u četirima dimenzijama, dok je najveće opadanje u dimenziji povjerenja u Crkvu, premda je nominalna pripadnost Rimokatoličkoj crkvi u posljednjih dvadesetak godina stabilna. Upravo detaljniji osvrt na kretanje crkvenosti u navedenim dimenzijama autori čine u četvrtoj točki Kritički osvrt na sva tri vala istraživanja. Tu se, između ostalog, raspravlja o izbornom kršćanstvu, o distanciranoj crkvenosti, o selektivnom prihvaćanju temeljnih istina sadržanih u kršćanskom Credu, o rastućem distanciranju u moralno-etičkoj dimenziji crkvenosti, o parcijalnoj identifikaciji s povijesnom Isusovom Crkvom itd. U Zaključku se pokazalo da se zasad ne može govoriti o nominalnoj distanciranosti od Crkve, čime je potvrđena prva hipoteza. Konstatirano je daljnje distanciranje u dimenziji vjerskih istina, što potvrđuje drugu hipotezu. Pad crkvenosti dogodio se i u ritualnoj dimenziji, što najvećim dijelom potvrđuje treću hipotezu. Znakoviti rezultati dobiveni su i u moralno-etičkoj dimenziji. S jedne strane, primjerice u posljednjih dvadesetak godina potvrđuje se porast onih koji ne bi nikada odobrili izbjegavanje poreza s time da čak 93% ispitanika ima taj stav u EVS – 2017. S druge strane, raste broj onih koji odobravaju rastavu, pobačaj i eutanaziju, čime je potvrđena četvrta hipoteza. Najveće smanjenje crkvenosti dogodilo se u dimenziji povjerenja u Crkvu, koje je u kontinuiranom padu od 1999. godine, što je potvrdilo i petu hipotezu. Zaključno se može ustvrditi da je stvarnost stupnjevite i distancirane crkvenosti sve očitija u svim dimenzijama crkvenosti i to od konfesionalne pripadnosti do povjerenja u Crkvu.

Crkva ; hrvatsko društvo ; crkvenost ; dimenzije crkvenosti ; distancirana crkvenost ; izborno kršćanstvo

nije evidentirano