hrvatski

Odriješeni pjesnički prostori Borisa Marune

Rad ističe odnos Marunina predmetna svijeta rasutih toponimskih sastavnica i konfiguracije njegove stihovane rečenice. Stalno kruženje u potrazi za mogućim mjestom samopotvrde i mjerom vlastite vremensko-prostorne protege namiruje se u njega prije svega sintaktičkim postavom besjedovna stiha. Pjesnikovo kretanje u šir i u dalj te neneavezanost na jednoznačne mjesne kategorije čine jedan receptivan i senzacijama zasićen obzor, sukladan osjećaju "gubitka središta" pjesništva kraja 20. stoljeća. Svojim intertekstualnim prijelazima Maruna-tragač za novim pobudama preuređuje matricu preuzetih slika, krajobraza i pjesničkih tradicija. On se promeće u kamovljevski žestoka tumača svojega prava na preslagivanje "otačkoga kamena", kako u tvorivu pjesničkih slika tako i u stihotvorbi.

Boris Maruna, pjesnički prostor, besjedovni stih, renegatstvo, subverzivnost, dekonstrukcija tradicije, projektivna poezija

nije evidentirano