hrvatski

"Zadane rime" Antuna Gustava Matoša i Janka Polića Kamova

Rad donosi pregled i stilističku analizu dodirnih stihotvornih i ritmotvornih postupaka Antuna Gustava Matoša i Janka Polića Kamova u pjesmama vezanoga stiha ostvarenima stalnim stihovnim oblicima poput soneta između 1906. i 1909. godine. Stihotvorni ogledi dvojice pjesnika u prostoru vezanoga stiha pokazuju složen odnos spram tradicije napose ljubavnoga pjesništva. Čvrsto pristajući uz modelativna načela trohejskog i jampskoga ritma svojih soneta, Matoš svejedno pribjegava različitim načinima semantizacije binarnoga ritma, primjerice variranju klauzule i, rjeđe, promjeni ritmičke linije susjednih redaka. Kamovljeve sonetne sastavke oblikuju stihovi jampske inercije i promjenljive duljine određene brojem slogova u klauzuli. U odabranim pjesmama izvan strukture soneta i sonetnoga niza, tumači se samosvojno služenje polimetrijom kao iskaznim sredstvom kojim Matoševa modernistička poetika preuzima stvarnosne teme ("Mora"), i razlaže Kamovljeva protoavangardistička stihotvorna strategija kojom odmjerava vrednote kultiviranoga pjesničkoga modernizma ("Blud duše").

Antun Gustav Matoš, Janko Polić Kamov, vezani stih, polimetrija, sonet, sonetni niz, terza rima

nije evidentirano