hrvatski

Spaciocepcija i verbotonalna theory

Osjet za prostor ili spaciocepcija složeni je osjet koji nastaje na temelju podataka koji u središnji živčani sustav dolaze s periferije iz raznih osjetila. Vid, sluh, propriocepcija, opip i vestibularno osjetilo osjetila su spaciocepcijskog sustava, koji omogućuje živom biću doživljavanje prostora, njegovo svladavanje, društvenu i kulturnu izgradnju i opstanak vrste. Poznavanje neurofiziologije sustava za osjet prostora ključno je za razumijevanje cjelovitosti komunikacije. Unutar sustava za percepciju prostora, osim prostornih predodžbi, stvaraju se prostorni govor i prostorno mišljenje jer je govor izomorf realnosti. Na taj način nastaje gramatika prostora koja predstavlja korespondenciju i analogiju između svijeta i bića, odnosno rečenice događaja i verbalne rečenice. Budući da je verbotonalni sistem usmjeren na čovjeka (subjekt u procesu komunikacije) i na njegove stvarne mogućnosti, rehabilitacija slušanja i govora također je usko povezana sa spaciocepcijom. Multisenzoričnost je jedno od temeljnih načela na koja se oslanja verbotonalna teorija i rehabilitacija verbotonalnom metodom. Iako se naglašava važnost razvoja svih osjeta i rehabilitacija somatosenzoričkim putem, valja istaknuti kako vestibularna osjetljivost predstavlja integraciju spaciocepcije.

percepcija prostora, verbotonalna teorija, gramatika prostora, multisenzoričnost, vestibularno osjetilo

nije evidentirano