hrvatski

Osjećam se prozvanim - indikatori emocija u znanstvenoj polemici

U znanstvenom tekstu, čije su temeljne pretpostavke apstraktnost i objektivnost, čini se suvišnim tražiti indikatore subjektivnosti ili, još uže – emocionalnosti. Polemika je pritom ne samo primjer diskursa u smislu dvaju ili više međusobno povezanih tekstova već ona kao javno, pismeno ili usmeno suprotstavljanje mišljenja (Anić 2004: 1086) dopušta i adekvatan (oštriji) ton i izraz. Emocionalnim se indikatorima u jeziku pritom smatraju oni izrazi koji upućuju na emocije autora teksta prema nekom dijelu verbalne poruke ili prema oponentu s kojim polemizira, i to bez obzira na to jesu li te emocije stvarne ili tek intencionalno utkane u verbalni izraz. Iskazi koji sadrže emocionalne elemente dalje posredno mogu, bila to namjera autora teksta ili ne, utjecati i na način na koji recipijent prima tekst, odnosno mogu aktivirati i emocije recipijenta. U ovome će radu biti riječi o tome kako se – ako uopće – emocionalnost verbalno izražava u polemikama koje se vode oko znanstvenih pitanja. Pritom se može pretpostaviti da zbog već spomenute zadane objektivnosti znanstvenoga teksta eksplicitno verbaliziranje emocija nije česta pojava, već su indikatori emocija implicitno sadržani u konotacijama koje neki verbalni iskaz može (ili upravo mora!) pobuditi u recipijenta.

emocije, emocionalnost, polemika, znanstveni stil, konotacije

nije evidentirano