hrvatski

Pozitivan odnos prema radu u nastavi: prijedlog konceptualnog okvira

Rasprave i rezultati istraživanja o nastavničkoj profesiji u visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj stalno upućuju na brojne izazove u radu u nastavi na hrvatskim sveučilištima. Istraživanja upućuju na izostanak adekvatne podrške i programa za usavršavanje rada u nastavi, iako postoji potreba za njima (Kovač, 2001 ; Rački, Peko i Varga, 2010 ; Peko i Mlinarević, 2012 ; Turk i Ledić, 2016 ; Ćulum, Miočić i Rončević, 2017), na stalan porast preopterećenosti nastavno-istraživačkog osoblja nastavnim i administrativnim obvezama (Radeka, 2016) te pokazuju da se rad u akademskoj zajednici smatra stresnim zanimanjem (Slišković, 2011). Istraživanja nadalje pokazuju da su mladi znanstvenici koji tek započinju s nastavnim radom u visokom obrazovanju posebno „ranjiva“ skupina (Brajdić Vuković, 2013 ; Ledić i Turk, 2017 ; Ledić i Brajdić Vuković, 2017) te da su njihovi izazovi u nastavnom radu u najvećoj mjeri odraz loše i nepodržavajuće prakse na razini institucija (Miočić i Turk, 2017). Istodobno, u nacionalnom kontekstu izostaju istraživanja kojima bi cilj bio prikupiti, sagledati i razumjeti pozitivna iskustva mladih znanstvenika u radu u nastavi koja u praksi postoje, iako ne dopiru u središte rasprava o nastavnoj djelatnosti. Relevantnost istraživanja ove teme dodatno potvrđuju i rezultati međunarodnih istraživanja koja upućuju na to da pozitivna profesionalna iskustva i obrazovanje za rad u nastavi doprinose povećanju svijesti o odabiru odgovarajućeg pristupa poučavanju i metoda poučavanja, povećanju teorijskih znanja i samopouzdanja za rad u nastavi, širenju ideja i motivacije za rad u nastavi te razmjeni iskustva s drugim kolegama (Postareff, Lindblom-Ylänne, Nevgi, 2007). Osim toga, nastavnikovo zadovoljstvo i užitak rada u nastavi mogu povoljno utjecati i na napredak studenata (Hargreaves, 2000). Temeljni je cilj ovog rada stoga prikazati konceptualni okvir za istraživanje pozitivnog odnosa prema radu u nastavi. Predloženi okvir rezultat je sveobuhvatnog pregleda međunarodnih i nacionalnih istraživanja koja se bave temom sveučilišne nastave i ulogom nastavnika u visokom obrazovanju. Njime su definirana četiri indikatora pozitivnog odnosa prema nastavi koji podrazumijevaju sljedeće – poželjan pristup poučavanju poučavanje je usmjereno na studenta ; prepoznavanje potrebe za unaprjeđenjem nastavničkih kompetencija/djelatnosti ; jednako vrednovanje važnosti nastavnog i istraživačkog rada/uloge te pozitivna emocionalna iskustva u nastavnom radu. Uz prikaz prijedloga konceptualnog okvira za istraživanje pozitivnog odnosa prema nastavi, cilj je ovog rada i prikazati preliminarne rezultate kvalitativne analize intervjua s mladim znanstvenicima u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj u čijem su iskustvu profesionalne socijalizacije prepoznata obilježja pozitivnog odnosa prema nastavi. Njihova iskustva mogu poslužiti kao relevantan „primjer dobre prakse“ i polazište za predlaganje novih smjernica za unaprjeđenje položaja mladih znanstvenika u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj.

mladi znanstvenici ; nastava ; pozitivan odnos spram nastave ; visoko obrazovanje

nije evidentirano