hrvatski

Autobiografija, memorija, imaginacija u romanima Čovjek bez sudbine i Dosje K. Imrea Kertésza

U radu su analizirani romani Čovjek bez sudbine i Dosje K. Imre Kertésza s obzirom na autorovu tezu o nepostojanju autobiografskoga romana te njegovo tumačenje distinkcije autobiografije i umjetničke proze. Iz navedene se teze izvodi suodnos memorije i imaginacije kako ga objašnjava Paul Ricoeur u studiji Memory, History, Forgetting (2000) koji zatim postaje temeljni interpretativni instrumentarij odabrane romaneskne proze. U interpretaciji je naglasak stavljen na tri teorijsko-motivska uporišta i pripovjedna učinka romana: heterotopnost i heterokronost, relativnost istine i nestabilnost osobnoga identiteta.

Imre Kertész ; autobiografija ; memorija ; imaginacija ; identitet

nije evidentirano