hrvatski

Odnos između aktivnosti i dobrobiti u starijoj dobi

Dulji životni vijek i sve veći broj starijih osoba u populaciji predstavlja izazov osiguravanja kvalitete života i u starijoj dobi. Prema Havighurstovoj Teoriji aktivnosti, uspješno stare one osobe koje ostaju aktivne i nakon umirovljenja te se uključuju u različite intelektualne, tjelesne i socijalne aktivnosti. Veći broj aktivnih, zdravih starijih osoba više razine obrazovanja manje opterećuju resurse zajednice i istovremeno mogu biti izvor podrške onima kojima je to potrebno. Cilj je ovog istraživanja ispitati odnos između uključenosti osoba starije dobi u različite aktivnosti i dobrobiti. Ispitan je prigodni uzorak od 261 ispitanika, (79% žena) u dobi od 60-88 godina (M= 67, 38, SD= 6, 18). Prikupljeni su podaci o uključenosti u različite aktivnosti (članstvo u udruzi, odlazak u klub umirovljenika, pohađanje Sveučilišta za treću dob, tjelesno vježbanje, volontiranje i čuvanje unuka), primijenjeni su upitnici samopoštovanja i raspoloženja, dok su zadovoljstvo životom, sobom i odnosima s drugima ispitani s po jednom tvrdnjom. Većina je sudionika uključena u barem jednu (30%) ili dvije aktivnosti (30%). Najviše ispitanih je uključeno u rad udruge ili kluba (52%), 48% se bavi tjelesnim vježbanjem, 38% čuva unuke, 29% njih je uključeno u Sveučilište za treću dob, 26% idu u Klub umirovljenika, dok njih 14% volontira. Veći broj različih aktivnosti pozitivno je povezan sa samopoštovanjem, pozitivnim raspoloženjem, zadovoljstvom životom, sobom i drugima, a negativno s negativnim raspoloženjem. Kada se analizira efekt svake aktivnosti zasebno, dobiveni su različiti efekti na ispitane aspekte dobrobiti. Starije osobe uključene u rad udruge, kao i oni koji se bave tjelesnim vježbanjem imaju više samopoštovanje, više pozitivno i niže negativno raspoloženje od onih koji nisu uključeni u ove oblike aktivnosti. Oni koji su uključeni u volontiranje i oni koji čuvaju unuke imaju više samopoštovanje, dok u psihološkoj prilagodbi nema razlike s obzirom na uključenost u Sveučilište za treću dob. Rezultati ovog istraživanja idu u prilog Teoriji aktivnosti i efektima uključivanja u različite aktivnosti na pojedine aspekte psihološke dobrobiti u starijoj dobi. Imajući na umu korelacijsku prirodu ovog istraživanja, ne može se zaključiti je li aktivnost posljedica ili uzrok samopoštovanja i pozitivnog raspoloženja te su potrebna daljnja istraživanja.

starija dob, samopoštovanje, raspoloženje, aktivnosti

nije evidentirano