hrvatski

Suodnos semantičke i pragmatičke komponente u polisemnim strukturama – primjer polisemnog leksema star

Polisemne strukture u radu će se razumijevati kao organizirane i koherentne cjeline s visokim stupnjem povezanosti, međuovisnosti i motiviranosti značenjskih nijansi, pri čemu će se opreka između jezičnog i izvanjezičnog smatrati umjetnom – značenje nije sadržano u leksičkoj strukturi samoj već je uvijek rezultat adekvatne interpretacije situacijskog i komunikacijskog konteksta. Analizom rječničkih opisa u raspoloživim (primarno jednojezičnim) rječnicima hrvatskog jezika, pretraživanjem dostupnih računalnih korpusa i konačno, uzimajući u obzir vlastitu komunikacijsku kompetenciju, u radu će se pokušati rekonstruirati kompleksna dinamika međuodnosa značenjskih nijansi polisemnoga leksema star okupljena oko stabilnih elemenata sheme i tipična značenja, te istražiti u kolikoj mjeri rječnički opisi mogu odražavati/fiksirati dinamiku uporabne sfere, a posebno na koji način činjenica da se radi o tabuiziranome konceptu usložnjava suodnos semantičke i pragmatičke komponente značenja.

polisemija, semantičke i pragmatičke komponente značenja, shema, tipično značenje, tabu

nije evidentirano