hrvatski

Odnos vjere i razuma u teološkoj misli Josepha Ratzingera / Benedikta XVI.

Kompleksno teološko pitanje odnosa vjere i razuma prožima čitav teološki rad Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.: počevši od njegova nastupnog predavanja na Sveučilištu u Bonnu (1959.), preko javne rasprave s Jürgenom Habermasom (2004.), sve do govora na Sveučilištu u Regensburgu (2006.), da spomenemo one najistaknutije. Također je njegova misao vrlo bliska s porukom enciklike pape Ivana Pavla II „Fides et ratio“. Ono što se u Ratzingerovim razmišljanjima najprije može zamijetiti jest njegovo visoko vrednovanje razuma te naglašavanje neophodnosti razuma za samu vjeru, što utemeljuje na analognom povezivanju Boga kao Logosa i Ljubavi s razumnošću čovjeka kao njegova stvorenja. U svjetlu toga polazišta, Ratzinger nadalje kritizira sužavanje razuma na funkcionalnu i empirijsku racionalnost te zastupa čovjekovu sposobnost za spoznaju obuhvatne istine. Odnos vjere i razuma prema Ratzingeru treba biti korelacionalan, jer se obje stvarnosti međusobno pročišćuju i upotpunjuju. Vjera pretpostavlja razum, kojega prosvjetljuje i dovodi do njegove prave veličine. Bez međusobne povezanosti i pročišćavanja nastaju kako „patologije religije“ tako i „patologije razuma“.

Fides et Ratio ; Joseph Ratzinger ; Vjera, razum ; Regensburger Vorlesung

nije evidentirano