hrvatski

Školski volonterski programi u funkciji razvoja građanstva održivosti

Građanin održivosti jedan je od novijih pojmova u paradigmama odgoja i obrazovanja za održivi razvoj te objedinjuje pojmove koji se koriste u literaturi kao što su ekološko, demokratsko, odgovorno i aktivno građanstvo. Sam pojam održivost često se smatra apstraktnim i nejasnim te se najčešće poistovjećuje samo s jednom njegovom dimenzijom - ekološkom (Rončević, Ledić i Ćulum, 2008), dok novi koncept građanina održivosti podrazumijeva četiri dimenzije održivog razvoja - društvenu, ekonomsku, ekološku i političku (UNESCO, 2015). Nacionalna istraživanja ukazuju na nedostatno razvijene građanske kompetencije mladih, nedovoljno znanje u područjima ljudskih prava, politike, demokracije, nedostatak socijalnih vještina te prisutnost nedemokratskih vrijednosti (prema Kovačić i Horvat, 2016), odnosno ukazuju na činjenicu da mladi u Hrvatskoj ne posjeduju kvalitete građana održivosti. Neki autori naglašavaju da su svi akteri važni za socijalizaciju zakazali (Ilišin, 2015), da nisu osigurani odgovarajući uvjeti koji bi pripremili djecu i mlade da postanu građani održivosti. Školski volonterski programi (ŠVP) doprinose razvoju demokratske promjene i osnaživanja građana na način da se mlade uključi u zajednicu u kojoj žive te imaju priliku na razne načine doprinijeti razvoju svoje zajednice (Ćulum, Gvozdanović i Baketa, 2016 ; Quintellier, 2008 ; Learning and Skills Network, 2007), a samim time stječu kompetencije za građane održivosti. Svrha rada je prikazati dosadašnje spoznaje o ulozi ŠVP u stjecanju kompetencija važnih za građane održivosti, s posebnim naglaskom na sve četiri dimenzije održivog razvoja. Ključna uloga ŠVP je odgoj i obrazovanje učenika za njihovu buduću ulogu građana održivosti na način da im se osigura prostor za učenje kroz iskustvo i djelovanje što je zasebno istaknuto i u Zakonu o volonterstvu (2007). Sudjelovanjem u školskim volonterskim programima, mladi se uključuju u aktivnosti koje im omogućuju vježbanje demokracije, te učenje i vježbanje svoje uloge građanina kroz diskusiju, širenje vidika, promišljanje i prosuđivanje. Neki autori ŠVP nazivaju još i školama za demokraciju (Ćulum i sur., 2016 ; Quintelier, 2008). ŠVP imaju višestruku korist za sve aktere - mladi stječu kompetencije potrebne da bi postali građani održivosti, povećava se kvaliteta odnosa između nastavnika i učenika, škola postaje bolje povezana sa zajednicom kroz izgradnju mreže suradničkih organizacija (Šimunković, Forčić, Milinković, Kamenko i Šehić-Relić, 2014). Dosadašnja istraživanja sustavno pokazuju da participacija mladih u volonterskim programima i društvenim aktivnostima ima utjecaj na aktivni društveni angažman i u odrasloj dobi (Hanks, 1981 ; Youniss i sur., 1997 ; McFarland i Thomas, 2006 ; prema Quintelier, 2008). Stvaranjem generacija građana održivosti ostvaruje se cilj ŠVP – osposobljavanje građana koji su spremni na izazove budućnosti.

građanstvo održivosti, školski volonterski programi, dimenzije održivog razvoja

nije evidentirano