hrvatski

Novi pristupi starim estetskim problemima: Hume, Kant i kognitivna estetika

Potaknut 'raznolikošću' ukusa, Hume je tragao za standardom ukusa i pronašao ga je u usuglašenim stavovima onih koje je, u svijetlu njihova karaktera, znanja i drugih osobina, nazvao 'pravim kritičarima'. Kant je pak odbacio konsenzus pravih kritičara kao kriterij ukusa i nasuprot tome postavio tezu o 'sensus communis', odnosno tvrdio je kako je kognitivni aparat ljudi dovoljno sličan da na tim osnovama svaki pojedinac ima pravo pretpostaviti normativni karakter vlastitih estetskih sudova, unatoč činjenici da se oni zasnivaju na subjektivnoj osnovi, odnosno na osjećaju zadovoljstva. Nastavno na njihove teorije, centralna su pitanja estetike kroz njezinu povijest bila su ona o subjektivnosti odnosno objektivnosti estetskih preferencija, odnosno pitanje realizma/anti- realizma estetskih svojstava. Polazeći od takvoga teorijskog zaleđa, primarna mi je namjera ovdje pokazati kako nam suvremeni pristupi estetici, napose kognitivistički, evolucijski i empirijski, mogu pomoći u rješavanju ovih pitanja. U prvom dijelu rada ukazujem na dodirne točke između naizgled oprečnih teorija Humea i Kanta s namjerom da potkrijepim svoju centralnu tezu: oba su ova filozofska velikana u svojim teorijama anticipirali neke od zaključaka suvremenih empirističkih istraživanja kognitivne estetike. Obzirom na to, u drugom dijelu rada pokazujem kako se tradicionalna estetska pitanja mogu riješiti alatima kognitivne estetike. U zaključku se dotičem trenutno vrlo spornog pitanja o legitimnosti uvođenja empirijskih znanosti i metoda u filozofsko promišljanje.

Estetsko iskustvo, estetski sudovi, Hume, Kant, kognitivna estetika

nije evidentirano