hrvatski

Svakodnevni život Međimurja u 19. i 20. st.

Međimurci su po svome mentalitetu veoma radišni i marljivi ljudi koji brinu za svoje obitelji i kojima je očuvanje tradicije od velike važnosti. Vidi se kako još uvijek dominira pretežito patrijarhalna obitelj na čelu kojeg je otac, odnosno muškarac iako u zadnje vrijeme tu ulogu počinje preuzimati žena. Mogli smo vidjeti kako su nekada obitelji bile velike sa puno djece iz razloga što im je trebala dodatna radna snaga koja će im pomagati posebice u radovima na polju. Stanovništvo u 19. st. nije bilo pismeno za što su bili krivi djelomice i roditelji koji svoju djecu nisu htjeli slati u škole.Međutim, unatoč tome veliku ulogu u obrazovanju i prosvjetljenju stanovništva imalo je svećenstvo jer su ljudi jedino u crkvi mogli čuti božju riječ na svom materinjem jeziku. Pod utjecajem svećenstva počinju se otvarati i brojne škole, knjižnice i čitaonice te se počinje sustavno raditi na opismenjavanju puka. S obzirom na turbulentne trenutke koji su se događali tijekom navedena dva stoljeća, međimurski je narod ipak uspio sačuvati svoju kulturu i običaje. Same demografske slike nataliteta i mortaliteta nam pokazuju kako situacija u Međimurju nije oduvijek bila bajna te kako su ljudi dnevno i mjesečno migrirali kako bi mogli prehraniti svoje obitelji. Isto tako, zbog nehigijenskih uvjeta u kojima su ljudi živjeli a posebice na selu u 19. st., stanovništvo su pogađale zarazne bolesti poput dizenterije i kolere od kojih je mnogo njih i umrlo. Razumije se kako je ipak najveća stopa mortaliteta zabilježena u razdobljima dva velika svjetska rata jer su muškarci odlazili na frontove gdje su u većini slučajeva i pogibali.

Povijest svakodnevnice, Međimurje 19. i 20 st.

nije evidentirano