hrvatski

Oblikovanje kurikuluma profesionalnog osnovnog glazbenog obrazovanja

U sustavu svih znanosti i umjetnosti, jedino glazba ima svoj vlastiti odgojno-obrazovni sustav koji je paralelan s onim općeobrazovnim. Razlog je tome složenost specifičnih glazbenih znanja i vještina koje je moguće usvojiti isključivo višegodišnjim učenjem i vježbanjem. Učenje i poučavanje glazbe u općeobrazovnim školama bilo je predmetom nekih istraživanja, a kurikulum (zasebnog) glazbenog odgojno- obrazovnog sustava još je neistraženo područje (Rojko, 2012). Cilj je ovoga istraživanja doći do spoznaja koje bi postale temeljem za znanstveno utemeljeno oblikovanje kurikuluma osnovnog glazbenog obrazovanja (Wixson, Dutro i sur., 2003 ; Nielsen, 2005, Jorgensen, 2006). Teorijsku podlogu istraživanja činit će radovi iz područja kurikuluma (Tyler, 1949 ; Taba, 1962 ; Fullan i Pomfret, 1977 ; Oliva, 1988 ; Previšić, 2007 i drugi), glazbenopsihološke spoznaje s naglaskom na glazbenu percepciju (Deutsch, 1980 ; Jackendoff i Lerdahl, 1981 ; Cross, 1998 ; Brower, 2000 ; Ries, 2000 ; Peretz i Zatorre, 2004 ; Yost, 2009) te rezultati glazbenopedagoških istraživanja, posebno onih o stjecanju glazbene pismenosti (Grutzmaher, 1987 ; Jordan-DeCarbo, 1997 ; Klonoski, 2006). Istraživanje će obuhvatiti sve ključne procese oblikovanja kurikuluma pa će se teorijski dio sastojati od analize trenutačne odgojno-obrazovne prakse, postojećih planova i programa i ostale relevantne dokumentacije, uočavanja problema i nedostataka, kao i njihovih simptoma i uzroka te, naposljetku, utvrđivanja prioriteta i poželjnih ishoda. Na temelju situacijske analize i procjene potreba, izradit će se nacrt kurikuluma osnovnog glazbenog obrazovanja za prvi odgojno-obrazovni ciklus (prvi i drugi razred). Implementacija kurikuluma ostvarit će se u okviru eksperimentalnog dijela istraživanja. Cilj je eksperimenta planski izazvati, promatrati i zatim ispitati utjecaj dviju različitih metoda na proces stjecanja glazbene pismenosti (Shehan, 1986 ; Larson, 1988 ; Vendrova, 1993 ; Rojko, 1996 ; Leuba, 2004). Svaka će metoda djelovati na grupu učenika kao eksperimentalni čimbenik (nezavisna varijabla). Ispitat će se uspješnost spomenutoga procesa, odnosno razina usvojenih glazbenih znanja i vještina (obrazovni ishodi kao zavisna varijabla). Za teorijski dio istraživanja bit će izrađena anketa za procjenu potreba s pitanjima zatvorenog i otvorenog tipa i provest će se rasprave u fokus-grupama (nastavnici glazbenih škola i studenti glazbe). Podaci dobiveni situacijskom analizom i procjenom potreba obradit će se kvantitativno (brojevi i postotci) te kvalitativno (redukcijom i sređivanjem podataka te izvođenjem potrebnih zaključaka). Pri završetku eksperimentalnog postupka, provest će se testovi kojima će se provjeriti usvojena glazbena znanja i vještine s pomoću dvije osnovne operacije: pretvaranjem zvuka u notni zapis (glazbeni diktat) i pretvaranjem notnoga zapisa u zvuk (pjevanje s lista). Podaci empirijskog istraživanja obradit će se kvantitativnom analizom uz primjenu statistike: dobivene četiri aritmetičke sredine (dvije za svaku skupinu učenika) usporedit će se f-testom (analizom varijance). Radi odgovarajuće interpretacije rezultata istraživanja, u empirijskom će se dijelu obaviti sinteza kvantitativne i kvalitativne paradigme (Cohen, Manion, Morrison, 2007). Usporedba učinaka različitih metoda stjecanja glazbene pismenosti doprinijet će didaktičko- metodičkom strukturiranju kurikuluma i donošenju prijeko potrebnih zaključaka za glazbeno-pedagogijsku znanost s jedne strane i glazbenopedagošku praksu s druge strane.

profesionalno glazbeno obrazovanje ; oblikovanje kurikuluma ; metode intonacije ; glazbena percepcija ; glazbena pedagogija

nije evidentirano