hrvatski

FORMALNO, NEFORMALNO I INFORMALNO UČENJE GLAZBE U HRVATSKOJ: KLJUČNE ODREDNICE I STAVOVI UČENIKA GLAZBENIH ŠKOLA

Zbog promjena na globalnoj razini koje su zahvatile i hrvatsko društvo, postavljaju se zahtjevi za temeljitom obnovom odgojno obrazovnoga sustava (Benedict i Schmidt, 2014). To se odnosi i na učenje glazbe, a promjene se u ovome području očituju na sljedeći način: formalno glazbeno obrazovanje zadovoljava potrebe sve manjeg broja polaznika (Heimonen, 2008) ; neformalni i informalni oblici učenja glazbe otvoreni su za polaznike svih životnih dobi (Folkestad, 2006) i karakterizira ih samousmjereno učenje koje se odvija u skladu s vlastitim interesima i sposobnostima (Green, 2008 ; Adams, 2014). Cilj ovoga rada sustavno je analizirati i prikazati odrednice formalnog, neformalnog i informalnog učenja glazbe (1), usporediti glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj s pojedinim sustavima glazbenog obrazovanja u Europi (2) i ispitati stavove učenika glazbenih škola o obilježjima glazbenoobrazovnog sustava (3). U prvom dijelu istraživanja, ostvaren je pregled relevantne literature koji je pružio smjernice za komparativnu analizu formalnih, neformalnih i informalnih oblika učenja glazbe (Green, 2002 ; Burnard, 2007 ; McCarthy, 2009 ; Rodriguez, 2009 ; Jorgensen, 2010 ; Jenkins, 2011 ; Mok, 2011 ; Vitale, 2011).Različiti oblici učenja glazbe uspoređeni su prema sljedećim kriterijima:otvorenost/zatvorenost kurikuluma, usmjerenost na sadržaj ili ishode učenja, organizacija procesa učenja, uloga (i odnos) učitelja i učenika, kontekst (mjesto i trajanje) učenja, stjecanje kompetencija (generičkih i specifičnoglazbenih) te primjena stečenih znanja i vještina u svakodnevnom životu. Dobivene odrednice formalnoga učenja glazbe omogućile su usporedbu glazbenoobrazovnih sustava u Hrvatskoj i pojedinim europskim državama u drugome dijelu istraživanja (Polifonia, 2007 ; EMU, 2010). Sustavi su uspoređeni prema prevladavajućoj kurikulumskoj ideologiji, zakonskoj regulaciji i kontroli kvalitete, strukturi kurikuluma za glazbeno obrazovanje (ako postoji), organizacijskim aspektima, financiranju te odgojno-obrazovnoj ponudi i glazbenom repertoaru. U posljednjem dijelu istraživanja, ispitali smo stavove učenika četiriju zagrebačkih glazbenih škola. Anketni upitnik od 24 pitanja zatvorenog, kombiniranog i otvorenog tipa, ispunilo je 197 učenika: 124 učenika završnog razreda osnovne glazbene škole i 73 učenika završnog razreda srednje glazbene škole. Ispitali smo iskustva učenika o učenju glazbe u različitim formalnim, neformalnim i informalnim kontekstima te stavove o glazbenoj školi, u smislu zadovoljstva s nastavom (organizacijom, sadržajima, načinom poučavanja) i procjenom stečenih kompetencija. Učenici su odredili dobre i loše karakteristike glazbenoobrazovnog sustava i predložili promjene koje smatraju potrebnima. Glazbenu školu smatraju neizostavnim korakom u vlastitom glazbenom obrazovanju, ali ističu kako postojeći sustav ne može zadovoljiti sve njihove interese i potrebe. Iz dobivenih podataka, može se zaključiti kako je potrebno osuvremeniti sustav glazbenog obrazovanja i proširiti odgojno-obrazovnu ponudu, načine učenja i poučavanja te glazbeni repertoar (uz klasičnu glazbu uvesti tradicijsku glazbu, world music, popularnu glazbu i jazz). U sustavu formalnog glazbenog obrazovanja, potrebno je implementirati sadržaje, metode i strategije koji su dosad bili prisutni isključivo u neformalnim i informalnim pristupima učenju glazbe.

učenje glazbe, glazbena škola, glazbenoobrazovni sustav

nije evidentirano