hrvatski

Priprava, svojstva i izomerija koordinacijskih spojeva i njihova primjena

Metalni ion u stanju je primiti u svoje prazne orbitale elektronske parove određenih čestica. Takve čestice su još tradicionalno nazvane i Lewisovim bazama budući da su ekektron donori. Kako se vežu za metale nazivaju se i ligandima (lat.ligare = vezati), te sustav metalnog centra omeđenog određenim brojem liganada smatramo koordinacijskim spojem, a interakcije koordinacijskim vezama koje su kovalentne naravi. Naznačenu vezu metal-ligand kvantno-mehanički objašnjavaju teorija valentne veze, kristalnog polja i ligandnog polja. Svaka od njih u stanju je manje ili više uspješno elektronsku strukturu povezati s geometrijom, magnetizmom i bojom različitih koordinacijskih spojeva. Postoje široki spektri koordinacijskih, odnosno kompleksnih spojeva, najbogatiji izbor metalnih centara daje nam d-blok. Tako u prirodi u biološkim sustavima nailazimo na komplekse željeza, nikla, kobalta, magnezija i cinka u okviru enzima, kofaktora i prostetičkih skupina. Ovakvi kompleksi imaju neophodnu ulogu u biokatalizi, prenošenju kisika iz pluća do tkiva, fotosintezi kod biljaka i brojne druge. Mogućnost da upotreba različitog liganda u kompleksu uvjetuje različito obojenje daje na izbor veliku paletu pigmenata u tekstilnoj industriji. Nadalje, dobra moć kompleksiranja liganda za metalni ion uspješno može odstraniti metalne ione gdje su nepoželjni – kalcijeve i magnezijeve ione iz vodovodne vode pomoću EDTA ili teške metale iz tijela helatnom terapijom. Pored toga koriste se još i u izolaciji metala iz ruda, kataliziranju u industrijskim procesima, galvanskoj pozlati, te kao kemoterapeutik u liječenju tumora.

ligandi, koordinacijski broj, izomerija

nije evidentirano