hrvatski

Kemija umjetnih sladila - analiza dijeteskih pića HPLC-om

Zbog sinergističkog efekta često smjese slatkih spojeva pokazuju viši intenzitet slatkog okusa od pojedine komponente. Zato se često kombiniraju dva sladila u jedan proizvod (npr. saharin i ciklamat, saharin i sorbitol) kako bi se pojačao slatki okus. Unatoč mnogobrojnim umjetnim sladilima, saharoza i dalje dominira kao najčešće korišteni zaslađivač. Umjetna sladila se upotrebljavaju u većini prerađenih proizvoda kao zamjena za šećer, i na deklaracijama tih proizvoda se sigurno može pronaći barem jedno umjetno sladilo od navedenih: glukozno-fruktozni sirup, sorbitol, ksilitol, saharin, natrijev ciklamat, aspartam, neotam, sukraloza, K-acesulfam i alitam. Važno je napomenuti kako većina tih sladila ima i trgovačke nazive, pa ih proizvođači često upakiraju pod nekim drugim imenom kao što su Nutrasweet ili Equal za aspartam, Splenda za sukralozu, Sunette ili Sweet One za K-acesulfam, Sladicin i Natreen za kombinaciju ciklamata i saharina itd. Svaki od tih umjetnih sladila ima karakterističnu kemijsku strukturu, a većina ih je otkrivena sasvim slučajno. Proizvode smatramo sigurnima na temelju ADI mjere. Iako se rizik od konzumacije umjetnih sladila u dopuštenim količinama smatra zanemarivim, uvijek je dobrodošao savjet: umjerenost je ključ. HPLC analizom dijetetskog bezalkoholnog pića utvrđeno je postojanje aditivnih tvari, od kojih se saharin i aspartam ističu kao umjetna sladila. Uspoređujući rezultate HPLC analize sličnog proizvoda, očekivani redoslijed ispiranja s kolone je saharin (prvi), kofein, benzojeva kiselina i aspartam.

umjetna sladila, politoli

nije evidentirano