hrvatski

Utjecaj Jean-Jacques Rousseaua na britanski romantizam

Potaknuta 260. obljetnicom smrti Jean-Jacquesa Rousseaua obilježene tijekom prošle 2018. godine diljem Europe, autorica eseja, doktorica anglistike Martina Domines Veliki, prikazuje recepciju širokoga Rousseauova opusa, a u kontekstu prikaza dinamike odnosa između Engleske i Francuske u prijelaznom razdoblju Francuske revolucije i Napoleonovoga carstva tj. u doba sentimentalizma, predromantizma i romantizma, . Kulturna je elita s obje strane često razmjenjivala ideje i prevodila značajne pisce. Esej osvjetljuje spone koje oblikuju «duh vremena» objedinjujući cjelinu stvaranja Jean-Jacquesa Rousseaua, Davida Humea, Denisa Diderota, Samuela Richardsona, Williama Wordswortha, S. T. Coleridgea, Lorda Byrona i Percyja Bysshe Shelleyja. Ustrajnost na osobnom iskustvu, autentičnosti doživljaja i vjerodostojnosti pokazat će se ključnim za tržište na kojem u XVIII. stoljeću roman tek mora osigurati svoje mjesto. U novim tendencijama interdisciplinarnih istraživanja društvenih i humanističkih znanosti Jean- Jacques Rousseau izdiže se kao jedna od ključnih osoba u čijem opusu se susreću sociologija, filozofija, ekologija, ekonomija, književnost i druga polja. Na uzorku francusko- engleskih veza kao važnoga segmenta svjetske književnosti zapadnoga kruga esej Martine Domines Veliki analitički je obrazložio tezu Milivoja Solara: ako se «Nova Heloiza» i «Ispovijesti» mogu shvatiti kao uzor književnosti kakva je dominirala stotinu godina širokoga raspona od sentimentalizma do romantizma, u «Sanjarijama samotnoga šetača» već se jasno naziru obrisi epohe modernizma pa čak i neki motivi i postupci koje naglašeno cijeni – postmodernizam.

Jean-Jacques Rousseau, britanski romantizam

nije evidentirano