hrvatski

Mediji u krizi vrednota

U kontekstu krize vrednota u hrvatskom društvu nemoguće je zaobići medije. Oni su sastavni dio te krize, njezin odraz ali i njezin čimbemnik. Ta kriza vrednota, a i kriza medija danas je globalna. Kod nas je pojačana nasljeđem komunizma, posljedicama rata, općim osiromašenjem stanovništva i komercijalizacijom medija. O krizi je opravdano govoriti kad je raskorak između normi i stvarnoga stanja takav da onemogućava funkcioniranje sustava. Prvi dio ovog članka ukazuje na to da se u hrvatskim medijima doista može govoriti o krizi, drugi dio pokušava ispitati odnos publike prema (takvim) medijima, a treći dio iznosi neka teološka opažanja glede medija. a) Kriza u medijima Uz već tradicionalne oblike povrede ljudskom dostojanstva u medijima putem pretjeranog prikazivanja nasilja i pornografije pridolazi i to da se danas u hravtskim medijima može optužiti bilo koga za bilo što, a da mu ne treba dokazivati krivnju. Osim toga uhodala se praksa bezobzirnog kopamnja po privatnom životu pojedinaca, posebno onih poznatih. Tako se redovito uništva dobar glas, često zdravlje, a ponekad i egzistencija pogođenih. To je utoliko problematičnije što su najvažniji mediji još uvijek pod kontrolom političara, a svaki od centara političke moću u Hrvatskoj želi imati svoje medije. I dok se u Hrvatskoj još nisu dovoljno razvili mehanizmi novinarskog otpora utjecaju političara na medije, već se učvršćuje nova ovisnost o ekonomskoj sferi, zahvaljujući komercijalizaciji medija. Kako pak na našem tržištu nema dovojlno zarade za sve, dolazi do bespoštedne borbe za publiku među vodećim medijima, pri čemu se ne biraju sredstva. Tu su uzroci i daljnjih zastranjanja, pa se u hravtskim medijima, prema sudu vodećih medijskih ljudi, ne poštuju neke od temeljnih vrednota novinarskog zvanja i etike, na prvom mjestu isitinitost i provjerenost onoga što se objavljuje. A zbog položaja gotovo ničim ograničene moći medija nemoguće je ili vrlo teško izboriti pravdu protiv njih. Loši gospodarski uvjeti uzrokom su i daljnjih nepovoljnih tendencija, kao npr. koncentracije medija u rukama sve manje skupine vlasnika. Činjenica da mediji zahvaljujući toj slobodi i moći lakše ukazuju na neke zloporabe i nepravilnosti u javnom djelovanju nije dovoljno opravdanje za nepravilnosti. Isto tako, to što veći dio novinara scoj posao radi dobro a većina medijskih sadržaja je u redu, ne može biti razlogom da se ne ukaže na nepoštivanje novinarskog zvanja i etike u drugim slučajevima. Za popravak stanja ukazuje se na potrebu raščišćavanja vlasničkih odnosa u medijima, definiranja naobrazbenih stručnih kriterija, bolje istraživanje stanja u medijima, cjelokupni razvoj civilnog društva s većim utjecajem građana na medije te razvoj sudstva. b) Mediji i vrednote U drugoim dijelu članak donosi neke rezultate o medijima iz Europskog istraživanja vrednota i sličnih istraživanja koja u Hrvatskoj provedena posljednje tri godine. Ta su istraživanja pokazala međuostalim da je u Hrvatskoj međusobno povjerenje ljudi na vrlo niskoj razini, čemu očito pridonosi opisano stanje u medijima. No od toga imaju štete isami mediji, jer su oni na posljednjem mjestu od svih institucija društva glede povjerenja koje u njih imaju mladi građani od 18 do 35 godina. Katolički mediji tu prolaze mnogo bolje, ali oni imaju manju raširenost što pretpostavlja da imaju i manji utjecaj. Slabo povjerenje u svjetovne medije ne znači njihov slabi utjecaj. Inače, rezultati istraživanja pokazuju da je prihvaćanje vrednota (npr. pozitivan odnos prema vlastitom poslu, povjerenje u ljude, životni optimizam, osjećaj sreće, itd.) upravo razmjerno s praćenjem medija, posebno informativnih. c) Medijska religija Treći dio članka prenosi rezultate teoloških opažaja i promišljanja o medijim u posljednjem desetljeću u zapadnim europskim zemljama. Mediji konkuriraju tradicionalnoj ulozi koju ima religija: oni okupljaju ljude, objašnjavaju im smisao života i obećavaju spasenje. Dosadašnjim medijim pridružio se u posljednje vrijeme internet koji u svom kibernetičkom prostoru stvara dojam da je čovjek svemoćan. religijsku ulogu posebno karakterizira ritualno postavljanje raznih oblika medijskih sadržaja uvijek u isto vrijeme, a sve garnirano reklamom koja pak svoja obećanja svjesno izražava religijskim riječnikom. Kriza je uvijek šansa za poboljšanje stanja. Stoga vlja najprije vidjeti poziotivne strane medija te omogućiti da one više dođu do izražaja. Crkva si je na tom području zadala vrlo zahtjevan program ali ga do sada slabo ostvaruje. U svom cjelokupnom djelovanju ona treba hitno dati veće značenje medijima, a još više njegovanju izvorne komunikacije u svojem tradicionalnom djelovanju. key words: mass-media, the power of media, media observance, values in media, value crisis, media religion, society, the Church.

mass-mediji; moć medija; zadaća medija; vrednote u medijima; kriza vrednota; reigija medija; društvo; Crkva

nije evidentirano