hrvatski

Fonološka i fonetska odstupanja govornika španjolskog, turskog i gruzijskog u početnom učenju hrvatskoga

U izlaganju će biti riječi o fonološkim i fonetskim odstupanjima na početnom stupnju učenja hrvatskoga kao J2 učenika kojima su prvi jezici španjolski, turski i gruzijski. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 5 studenata koji su u akademskoj godini 2018./2019. pohađali kolegije Croatian language and culture for foreigners I i II, koji se na Veleučilištu Baltazar Zaprešić izvode za studente na razmjeni. Studenti su poučavani fonologiji i fonetici hrvatskoga implicitno i s pomoću eksplicitnih metoda poučavanja (usp. Pavičić Takač i Bagarić Medve 2013: 132–134), a na kraju semestra njihova fonološka i fonetska kompetencija u hrvatskome kao inom jeziku testirane su kroz govorno primanje te govornu i pisanu proizvodnju zadacima na razini opisanoj kao A1 prema ZEROJ-u (usp. Common European Framework of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment. Structured overview of all CEFR scales, 2009). Analiza odstupanja ukazala je na to da su na ovladavanje sastavnicama fonološke kompetencije najveći utjecaj imali kvantiteta jezičnog unosa u izvannastavnom kontekstu, fonologija prvog jezika te individualne osobine učenika, prije svega motivacija. Osim različitosti odnosno sličnosti između inventara fonema izvornog i ciljanog jezika, koje su utjecale na proces ovladavanja fonološkim segmentima, prepreka razumljivom izgovoru bila su i suprasegmentna svojstva hrvatskoga (struktura sloga), a izgovornim je odstupanjima pogodovao i položaj riječi pri kraju izričaja, odnosno hipoartikulacija (Colantoni i Steel 2007 prema Pavičić Takač i Bagarić Medve 2013: 121).

hrvatski kao J2, fonološka kompetencija, fonetska kompetencija, međujezična fonologija

nije evidentirano