hrvatski

Svećenički poziv između naravi i nadnaravi. Življenje svećeništva u punini humanuma i poziva na svetost

Življenje svećeničkog poziva prožeto je određenom napetošću između uzvišenog Božjeg poziva na pastoralnu službu u Crkvi i čovjekove ograničene naravi. Svećenik u sebi doživljava dodir božanskoga sa zakonima njegove naravi i čovještva, susret naravi i nadnaravi, iskustvo ljudske slabosti i Božje milosti, poziv da se iz svoje ograničenosti vine prema svetosti. Rad stoga nastoji osvijetliti osobnu dramu koja se događa u svakom svećeniku i pronaći jedinstvenu i usku nit koja povezuje litice naravi i nadnaravi i vodi prema ostvarenju nadnaravnosti naravi svećeničkog poziva. Autor ovoj problematici pristupa interdisciplinarno. Polazeći od biblijskog iskustva Božjeg poziva uočava se kako Bog ne poziva „savršene“ u ljudskim očima, nego gleda na čovjekovo srce. Bog poziva „nesavršene“, ali koji, unatoč svojim nedostacima, snagom ljubavi prema Bogu polako rastu u svojem humanumu, a Bog taj proces osnažuje svojom milošću. U svjetlu biblijskog iskustva i današnji svećenik je pozvan, potaknut Božjom milošću i vođen ljubavlju prema svome pozivu, izgrađivati naravne sposobnosti i postići osobnu zrelost, osobito kroz prizmu afektivnog sazrijevanja. Osim toga, kako bi nadvladao nutarnju napetost, svećenik je pozvan i na trajnu izgradnju svoje naravi prema punini humanuma koja se očituje u osobi Isusa Krista. Suobličujući se Kristu, svećenik ostvaruje osobnu svetost na koju je pozvan snagom sakramenta Krsta i svetoga Reda. Napetost koja je prisutna u svećeničkom pozivu, nadilazi se u kristolikosti svećeničkog života jer istovremeno ostvaruje i puninu humanuma i osobnu svetost. Opisujući konkretna ostvarenja odnosa milosti i naravi u svećeničkom životu, rad progovara i o važnosti odnosa prema autoritetu, povjerenom mu stadu te osobama suprotnog spola, povezujući svećeništvo s pozivom na svetost i teološko-sakramentalnim govorom o milosti svetoga reda. Svećenik je pozvan svakodnevno se suobličavati Isusu Kristu jer upravo kristocentričnost svećeničkog poziva jezgrovito odražava identitet, duhovnost, poslanje i narav svećeništva. Iz kristolikosti svećeničkog poziva proizlazi zahtjev za autentičnošću života koju prati čitav niz moralnih obveza u odnosu na služenje zajednici, naviještanje Riječi i slavljenje sakramenata. Na kraju rada, oslanjajući se na aktualne govore pape Franje, koji je u nekoliko prigoda jasno i odvažno progovorio o „bolestima i lijekovima“ Rimske Kurije, ali i svih onih koji se potpuno Bogu posvetiše, u radu se donose i konkretni pokazatelji drame življenja svećeničkog poziva, stvarnosti i očekivanja, ideali i borbe.

Božji poziv, svećeništvo, humanum (narav), milost (nadnarav), svetost

nije evidentirano