hrvatski

Analiza uspješnosti realiziranja igrača više i uspješnost realizacije prvog napada nakon vremenske pauze kod muškaraca i žena u vrhunskom rukometu

Rukomet, kao i ostali timski sportovi s loptom, zahtjeva analize koje bi procjenjivale natjecateljski uspjeh na temelju varijabli situacijske učinkovitosti unutar pojedinih faza tijeka igre, koje su određene razinom uspješnosti obavljanja zadataka koji svaki igrač treba obaviti s obzirom na poziciju i ulogu u momčadi unutar modela taktike igre (Foretić 2012). Nedostaje istraživanja koja tretiraju učinkovitost primjene individualnih, a posebno skupnih i kolektivnih taktičkih djelovanja u situacijskim uvjetima u odnosu na ostale kriterije, kao što su suprotstavljena protivnička aktivnost ili vremenska komponenta igre važna su saznanja. S toga aspekta gledanja postavljeni su kriteriji koji determiniraju uspješnost u pojedinim segmentima kolektivne igre u rukometu. Uzorak entiteta ovog istraživanja predstavljaju utakmice koje su odigrane na rukometnom Svjetskom prvenstvu za žene u Brazilu 2011. godine, kao i utakmice koje u odigrane na rukometnom Europskom prvenstvu za muškarce u Danskoj 2014. godine. Analizirane su ukupno 133 utakmice od čega je 86 utakmica ženskog rukometa i 47 utakmica muškog rukometa. Uzorak varijabli napravljen je na način da su postavljene 3 parametra promatranja rukometne igre. Prvi promatrani parametar obuhvaćao je uspješnost realizacije prvog napada na početku utakmice i na poluvremenu. Drugi parametar je obuhvaćao uspješnost realizacije prvog napada nakon pozvanog time - outa tijekom utakmice, dok je treći promatrani parametar obuhvaćao uspješnost realizacije igrača više u situaciji igre 6:5 u rukometnoj utakmici. Postavljene varijable su determinirale situaciju u vremenskom periodu igre od 2 minute te kretanje rezultata u tome periodu igre. Dobiveni podaci u kojima se analizirao uspješnost prvog napada na početku utakmice, na početku poluvremena i nakon time- outa pokazali su iznimno nisku realizaciju kod rukometašica od samo 37%, u odnosu na rukometaše koji imaju u prosjeku 50% realizaciju. Naime, drugi dobiveni rezultati upućuju da 40% situacija u kojima ekipa koja ima igrača više, istu situaciju ne iskorištava u svrhu stjecanje rezultatske prednosti. Problem koji se javlja u takvim situacijama očituje se u slaboj taktičkoj pripremi ekipe i slaboj utreniranosti ovakvih situacija u rukometu. Ovo je istraživanje uputilo na korisne informacije koje mogu poslužiti u svrhu kvalitetne pripreme za trening, te stjecanje važnosti taktičke pripreme za napadačke postavke u situacijama kad ekipa ima igrača više u napadu. Vrijednost ovog istraživanja je prema dostupnim podacima iz znanstvenih baza podataka u tome što ovakva istraživanja nisu provedena iz područja rukometne igre, te ovo istraživanje može pomoći trenerima u usmjeravanju, treniranju i pripremi igrača za utakmicu.

Deficit ; Priprema ; Trening

nije evidentirano