hrvatski

Multimedijalni diskurs, poglavlje u knjizi Raslojavanje jezične stvarnosti, Kovačević M. i Badurina, L., (u suatorstvu s Marinom Kovačević i Ladom Badurinom)

U proteklim se godinama, u odnosu na tradicionalne pristupe, ova ishodišno inovativna, pa i radikalna poststrukturalistička studija prometnula u vrijedan visokoškolski udžbenik te nezaobilazan izvor za sva znanstvena izučavanja funkcionalne stilistike, što uz visoku citiranost svjedoči i o znanstvenom dosegu ove knjige. Zahtjevnom zadatku da se problematici jezičnog raslojavanja (prije svega funkcionalnog) pristupi integralno, autorice pristupaju polazeći od pretpostavke o horizontalnome raslojavanju jezika (privatni, javni, specijalizirani, multimedijalni i literarni diskurs) te vertikalnome raslojavanju pod kojim se podrazumijevaju planovi jezične realizacije – govorni i pisani diskurs. Autorice se ne suprotstavljaju tradicionalnim pristupima problemima jezičnog raslojavanja i proučavanjima funkcionalnih stilova u hrvatskome standardnom jeziku – nego ih znalački i s velikim uvažavanjem integriraju u svoj teorijsko-metodološki model. Osobito inovativno u pristupu problematici jest upravo poglavlje Multimedijalni diskurs, koje ne samo da propituje, preslaguje i nadograđuje postojeće funkcionalnostilističke klasifikacije već nudi i posve novu kategoriju jezičnih uporaba i funkcija, široko određenu kao multimedijalni diskurs. Inteligentna opažanja i inovativne teorijske zaključke (teorijski osobito plodnom osnovom za tumačenje multimedijalnog diskursa pokazuje se razlikovanje jezika i parajezika) autorice živopisno oprimjeruju jezičnim intermedijalnim igrama iz različitih žanrovskih smjerova, prepoznajući sličnosti poetskih strategija (dakako u tehničkom smislu) u (takozvanim) banalnim formama poput reklamnog diskursa ili stripa, kao i u kanonima hrvatske i svjetske književnosti, napose poezije (oba su tipa diskursa usmjerena iznalažanju sredstava izokretanja prirodnogovorne hijerarhije označavanja, pri čemu zvukovno i slikovno preuzimaju dio značenja poruke), pritom hrabro iskoračujući iz okvira klasičnog pristupa, no uvijek s čvrstim utemeljenjem u znanstvenom teorijsko-metodološkom modelu koji predlažu

multimedijalni diskurs

nije evidentirano