hrvatski

Dvojezična zajednica : želja za komunikacijom na manjinskom jeziku

Komunikacijska je kompetencija (KK) česta tema promišljanja o obrazovanju dvo/višejezičnih govornika. U ovom se prilogu ona razmatra u odnosu prema govornicima talijanskoga idioma u zapadnoj Slavoniji (TIZS), koji su ujedno i govornici većinskoga hrvatskoga jezika. Dosadašnji rezultati proučavanja ove italofone enklave pokazali su postojanje pouzdanih i nepouzdanih govornika te različitih polugovornika (Deželjin 2015a, Deželjin 2015b, Deželjin 2015c, Deželjin 2017). Svrha je ovoga rada utvrditi kako pouzdani i nepouzdani govorni TIZS-a procjenjuju svoju KK u tom idiomu i zatim ispitati njihovu želju da komuniciraju na njemu. Polazi od dvije hipoteze: 1) pouzdani će govornici TIZS-a svoju KK na tom idiomu u predloženim situacijama i s ponuđenim sugovornicima uvijek smatrati visokom te će njihova želja za komunikacijom (ŽZK) na njemu biti uvijek visoka ; 2) dio nepouzdanih govornika TIZS- a smatra svoju KK nezadovoljavajućim i uglavnom ne želi komunicirati na tom idiomu. U istraživanju su korišteni upitnici preuzeti od McCroskey i McCroskey (1988) te McCroskey (1992), kao i upitnik posebno osmišljen za ovu prigodu. Rezultati analiziranoga materijala pokazuju da na ŽZK na TIZS-u utječe uglavnom komunikacijska situacija, a ne jezik.

italofona enklava ; želja za komunikacijom ; samo-percepcija komunikacijske kompetencije

nije evidentirano