hrvatski

Akademska kultura i hrvatski kao ini jezik

Poučavanje kulture zemlje u kojoj se određeni jezik govori integralan je dio programā za poučavanje toga jezika kao inoga budući da je jedan od ciljeva nastave inoga jezika razvijanje međukulturne kompetencije, o čemu postoji opsežna glotodidaktička literatura (usp. Deardorf 2006, Novak Milić 2006) i o čemu su provedena i istraživanja koja se odnose na hrvatski kao ini jezik (Novak Milić i Gulešić Machata 2006). Poučavanje kulture predstavlja za većinu poučavatelja još veći izazov nego poučavanje jezika, a uzrok tomu leži u vrsti njihove naobrazbe, koja je najčešće filološka ili lingvistička i pedagoška, i u činjenici da su modeli poučavanja kulture načelno slabije razrađeni od modela poučavanja jezika te poučavatelji nalaze znatno manje oslonca u stručnoj literaturi kad je riječ o poučavanju kulture nego kad je riječ o poučavanju jezika. Poteškoću, dakako, predstavlja i složenost pojma kultura te obilje činjenica koje čine kulturu iz kojih je teško napraviti izbor prikladan za poučavanje u jezičnoj nastavi. U članku je riječ o poučavanju kulture u nastavi hrvatskoga kao inoga jezika (HIJ-a) s obzirom na distinkciju između svakodnevne i akademske kulture. Budući da je poučavanje svakodnevne kulture do sada u literaturi bolje opisano i obrađeno (Novak Milić 2014, 2016 i 2017), u ovome je radu naglasak na poučavanju akademske kulture koja se tek treba etablirati u kurikulima za poučavanje HIJ a, u znanstvenim radovima, priručnicima i udžbenicima.

hrvatski kao ini jezik, poučavanje kulture, akademska kultura

nije evidentirano