hrvatski

Rječnička raznolikost i rječnička sofisticiranost u uzorcima govorenoga jezika dvojezične djece

Analizom jezičnih uzoraka može se procijeniti rječnik govornika nekog jezika. Uobičajeno se nadređeni pojam rječničkog bogatstva upotrebljava kao krovni pojam za mjerenje leksičke gustoće, leksičke raznolikosti te leksičke sofisticiranosti (Malvern et al. 2004). Unutar svake od ovih kategorija razvijene su različite mjere, ali nije potpuno razjašnjeno koliko su one valjane, primjerice, za procjenu govorenog jezika (velik se dio validacijskih istraživanja ograničio na pisane uzorke) ili koliko su usporedive u različitim jezicima. Procjena jezičnog znanja dvojezičnih govornika otežana je zbog redovitog nepostojanja usporednih testova za oba jezika. Ako i postoje, standardizirani su za jednojezične govornike. Analiza jezičnih uzoraka kao sredstvo procjene uklanja neke od ovih poteškoda (primjerice, Bedore et al. 2010), uz uporabu prikladnih mjera. Cilj je ovog istraživanja bio provjeriti može li se mjerama rječničke raznolikosti te rječničke sofisticiranosti odrediti dominantnost jezika dvojezičnih govornika hrvatskog i talijanskog jezika. U istraživanju je sudjelovalo 21 dvojezično predškolsko dijete, s dominantnim znanjem hrvatskog (procijenjeno roditeljskim upitnikom te potvrđeno testom rječnika). Ovi podatci daju referentne vrijednosti za provjeru valjanosti mjera rječničke raznolikosti te rječničke sofisticiranosti. Uzorci govorenog jezika prikupljeni su zadatkom pripovijedanja na hrvatskom i talijanskom. Izmjerene su tri mjere rječničke raznolikosti (omjer različnica i pojavnica, broj različnica i MATTR) te jedna mjera rječničke sofisticiranosti (udio niskočestotnih riječi u uzorku). Rezultati pokazuju da rječnička sofisticiranost statistički značajno i s visokom snagom efekta razlikuje djecu s obzirom dominantnost jezika. Smjer razlike u skladu je s referentnim podatcima, kod ispitane djece je hrvatski jezik dominantan. Suprotno tomu, mjere rječničke raznolikosti nisu se pokazale statistički značajnima u razlikovanju djece s obzirom na dominantnost jezika. Nepostojanje razlike na mjerama rječničke raznolikosti mogude je objasniti tipološkim razlikama između dvaju jezika (pri čemu je važno napomenuti da se te razlike rijetko kontroliraju pri provedbi dvojezičnih istraživanja – ali vidi, primjerice, Daller i Treffers-Daller 2014), dok se mjera rječničke sofisticiranosti pokazala otpornijom na tipološke razlike odražavajudi rezultate testova i roditeljskih upitnika. Dobiveni rezultati doprinose razumijevanju uporabe mjera rječničkog bogatstva u jednojezičnoj i dvojezičnoj procjeni. Dodatnu relevantnost donose nedavna istraživanja pisanog jezika u kojima se mjere rječničkog bogatstva pokazuju kao prediktori opdenite jezične sposobnosti (primjerice, Crossley et al. 2013). Malvern, D. ; Richards, B. ; Chipere, N. ; Durán, P. (2004). Lexical diversity and language development. New York: Palgrave Macmillan. Bedore L.M. ; Pena, E.D. ; Gillamb, R.B. ; Hoa, T.-H. (2010). Language Sample Measures and Language Ability in Spanish English Bilingual Kindergarteners. Journal of Communication Disorders 436: 498‒510. Daller, M.H. ; Treffers-Daller, J. (2014). Moving between languages: Turkish returnees from Germany. In: Menzel, B. ; Engel, C. (eds.), Rückkehr in die Fremde? Ethnische Remigration russlanddeutscher Spätaussiedler [Ost- WestExpress. Kultur und Übersetzung 21]. Berlin: Frank & Timme. Crossley S.A. ; Salsbury T. ; Macnamara D.S. (2013). Validating lexical measures using human scores of lexical proficiency. In: Jarvis S. ; Daller M.H. (eds.), Human Ratings and Automated Measures. John Benjamins, 105–134.

rječnička raznolikost, rječnička sofisticiranost, dvojezičnost

nije evidentirano