hrvatski

Usamljenost starijih osoba kao sve značajni javnozdravstveni problem

Uspješno starenje je višedimenzionalan i relativan pojam koji ovisi o kulturnom kontekstu, vrijednostima i normama vezanima uz kulturu i društvo te ranijem iskustvu. Aktivno starenje podrazumijeva optimalizaciju psihofizičkih stanja i socijalnih uvjeta čime se povećava kvaliteta života i sprečava rano propadanje sposobnosti te prevenira socijalna ovisnost. Zbog smanjene međugeneracijske interakcije te sve veće društvene i zemljopisne mobilnosti, usamljenost i socijalna izolacija sastavni su dio starenja. Usamljenost je istaknuta kao javnozdravstveni problem jer predstavlja značajan čimbenik rizika za morbiditet i mortalitet među osobama starije životne dobi. Naime, usamljene osobe starije životne dobi imaju veći rizik u incidenciji, progresiji i mortalitetu od kardiovaskularnih bolesti, slabljenja imunološkog sustava, povećane sklonosti upalama, prekomjerne tjelesne težine i sl. Medicinske sestre imaju značajnu ulogu u prepoznavanju i prevenciji usamljenosti. Prema Hildegard Peplau »prava usamljenost je toliko bolna da ju bolesnik mora sakriti, maskirati i braniti se od nje, a njegove obrane su ono čime se medicinska sestra mora baviti dok mu »pomaže da nauči produktivno živjeti s ljudima.«

usamljenost ; starija osoba ; medicinska sestra ; javnozdravstveni problem ; sestrinske dijagnoze

nije evidentirano