hrvatski

Vitalnost fijumanskoga dijalekta - stanje i perspektive na početku 21. stoljeća

U ovome se doktorskom radu iznose rezultati empirijskoga istraživanja vitalnosti fijumanskoga dijalekta (FD) – romanskoga idioma autohtone manjine koja od 15. stoljeća, a možda i duže, živi na području grada Rijeke i okolice. Pod pojmom vitalnosti, koji su uveli Giles, Bourhis i Taylor (1977), podrazumijeva se sposobnost jedne zajednice da u kontaktu s drugom zajednicom opstane kao „zaseban entitet te očuva svoj jezik i identitetske značajke“ (Ehala, 2015, str. 1). Upravo je stupanj vitalnosti od ključne važnosti za očuvanje nekoga jezika ili njegovo napuštanje u korist dominantnoga koda, kakav je većinski hrvatski, ali i talijanski standard, u odnosu na manjinski fijumanski. Rezultati se dosadašnjih istraživanja FD-a razilaze u ocjeni njegove vitalnosti: s jedne strane upućuju na njegovo izumiranje (Lukežić, 1993 ; Rošić, 2002), a s druge na mogućnost njegova očuvanja (Crnić Novosel i Spicijarić Paškvan, 2014 ; Spicijarić Paškvan i Crnić Novosel, 2014). Vitalnost se FD-a u radu utvrđuje kroz objektivne pokazatelje: demografske i statusne čimbenike te čimbenike institucijske podrške fijumanskoj zajednici ; oni se dovode u vezu sa subjektivnim pokazateljima: procjenom o čimbenicima objektivne vitalnosti govornikā FD- a. Koristi se mješoviti metodološki pristup, odnosno kombinacija kvalitativnih i kvantitativnih metoda. Podatci su prikupljeni upitnikom na uzorku od 249 govornika FD-a različite dobi i polustrukturiranim intervjuom s 34 govornika toga dijalekta. Analiziraju se sociodemografski podatci o ispitanicima kao i podatci o demografskoj održivosti zajednice, međugeneracijskome prijenosu FD-a, domenama njegove uporabe, institucijskoj podršci, identitetu govornika, njihovoj motivaciji za poznavanje FD-a te stavovima prema FD-u, hrvatskome i talijanskome standardu. Rezultati pokazuju da veći broj čimbenika utječe na vitalnost fijumanske zajednice i dijalekta. Unatoč snažnoj emocionalnoj povezanosti ispitanika s FD- om te postojanju međugeneracijskoga prijenosa, opadanje razine znanja FD-a među mlađim govornicima, uporabe, instrumentalne motivacije i broja govornika te skroman angažman ustanova upućuju na njegovo postupno napuštanje. U radu se predlažu konkretne mjere za preusmjeravanje toga procesa i očuvanje FD-a za čiju je provedbu nužno zajedničko djelovanje pojedinaca i ustanova, te manjinske i većinske zajednice.

fijumanski dijalekt, manjinski jezik, višejezičnost, očuvanje jezika, napuštanje jezika, jezična vitalnost, jezični identitet

nije evidentirano