hrvatski

Povezanost emocionalne inteligencije i vršnjačkog nasilja

Vršnjačko nasilje danas predstavlja globalni problem s kojim se suočavaju gotovo sva djeca, a Coloroso (2004) ga definira kao namjerno ponavljajuće ponašanje kojem je svrha izazvati strah ili povrijediti. Od posljedica nasilja ne trpe samo žrtve, već i njihove obitelji, kao i nasilnici i promatrači nasilja. Da bi prekinuli krug nasilja potrebno je mnogo više od prepoznavanja i zaustavljanja nasilnika. Nužno je ispitati i druge faktore, poput kako i zašto je dijete postalo meta ili nasilnik te koji čimbenici povećavaju rizik za nasilje kao i koji su to faktori koji utječu na sprječavanje nasilja (Coloroso, 2004). Valić i Brajša-Žganec (2018) navode da se jednim od protektivnih faktora smatra i emocionalna inteligencija. Emocionalna inteligencija relativno je mlad konstrukt koji u posljednje vrijeme zaokuplja pažnju stručnjaka te je zadnjih dvadesetak godina prikupljen veliki broj dokaza o njenoj važnosti u predviđanju različitih aspekata socijalnog funkcioniranja (Grgić, Čikeš i Ručević, 2014). Goleman (1997) smatra kako je agresivnost kod mladih i općenito u cijelome društvu dokaz o nerazvijenosti i nedostatku emocionalne inteligencije te misli kako je jedini način za rješavanje tog problema o nedostatku empatije u cijelome svijetu poticanje i razvoj emocionalne inteligencije. Ovaj rad predstavlja pregled literature kojem je cilj objasniti važnost emocionalne inteligencije i uloge koju igra u razvoju svakog pojedinca te koja je njezina možebitna uloga pri sprečavanju vršnjačkog nasilja.

emocionalna inteligencija, empatija, prosocijalno ponašanje, vršnjačko nasilje

nije evidentirano