hrvatski

Duhovna dimenzija čovjeka – jedinstvenost ljudskog bića

Već od prapovijesti od medicinskih sestara se očekivalo da provode sveobuhvatnu, holističku zdravstvenu njegu bolesnika, što je uključivalo individualizirani, integrirani i cjeloviti pristup ukupnoj skrbi. Holistički pristup podrazumijeva promatranje, doživljavanje i zbrinjavanje čovjeka u vrlo širokom kontekstu, kao jedinstvenu i neponovljivu cjelinu –unutar koje su uzajamnom i uravnoteženom odnosu: tijelo, um i duh. Holizam u liječenju i zdravstvenoj njezi bolesnika najbolje je definirala Cathie Guzzeta (1988.) kao: vrlo osjetljivi odnos između umijeća/iskustva i znanosti, analitičkog pristupa i intuicije, darovitosti i znanja, u kojem se između različitih alternativa treba odabrati ona koja će osigurati ravnotežu i međusobnu povezanost između fizičkog tijela, uma i duše čovjeka. Florence Nightingale je bila prva medicinska sestra koja je u prvom profesionalnom sestrinskom kurikulu istaknula važnost holističkog pristupa u zdravstvenoj njezi, spajanjem duhovnosti i znanosti. Ona je vjerovala da je zdravlje dinamičan proces i da oporavak od bolesti, tuge ili nesreće ovisi o uspostavi harmonije između tijela, uma i duše čovjeka, te da duhovnost (unutarnji sklad duha ili duše postoji u svakom ljudskom biću, a vjera ili vjerska pripadnost je osobni izbor) nije u oprečnom odnosu sa znanošću. U 20. stoljeću medicina i sestrinstvo su se velikim dijelom orijentirali prema znanstvenim dostignućima i tehnologizaciji, pa je duhovnost, kao vrlo značajna dimenzija svakog čovjeka, bila uvelike zapostavljena. Zbog toga su danas rezultati velikog broja istraživanja u svijetu pokazala da čak dobro obrazovane, vješte i iskusne medicinske sestre vrlo često osjećaju nelagodu i nesigurnost u rješavanju problema nastalih u duhovnoj dimenziji bolesnika. Najčešće se spominje nekoliko razloga za to: 1) nejasnoće u poimanju i razlikovanju pojmova: duhovnost –religija –vjera ; 2) nedostatak znanja i vještina za kvalitetnu procjenu duhovnih potreba te vrstu intervencija koje se trebaju i mogu provesti/kompetencije, 3) nedovoljno jasna granica u kompetencijama svakog člana multidisciplinarnog tima u prepoznavanju i rješavanju duhovnih potreba čovjeka 4) konflikt odgovornosti/kompetencija među profesijama čiji je jedan od temeljnih zadataka -duhovna skrb/tko, što, kada i gdje, 4) pojačana sekularizacija društva i vjerska netolerancija/različitost sustava vrijednosti. Konfuzija i nedorečenost u području odgovornosti zdravstvenih radnika mogu dovesti do razvoja spiritualnog/duhovnog distresa kod bolesnika, što se u značajnoj mjeri može negativno odraziti na ishode ukupne zdravstvene skrbi. Upravo zato, medicinske sestre bi kao profesionalci trebale biti dobro informirane, vješte i sigurne u provođenju zdravstvene njege, razumjeti značenje i važnost duhovnosti kao ravnopravne dimenzije egzistencijalnog totaliteta svakog čovjeka.

duhovnost ; holistički pristup ; duhovni distres

nije evidentirano