hrvatski

Hrvatska ''unutarnja'' i ''vanjska'' jezična politika u europskom kontekstu

Hrvatski jezik pretpostavlja ne samo jasno definiranu jezičnu politiku (planiranje statusa i planiranje korpusa jezika) i strategiju u matičnoj državi nego i u širem, europskom kontekstu. Hrvatski je jezik među jezgrenim konstitutivnim elementima hrvatskog identiteta. Europska jezična politika počiva na jezičnoj raznolikosti, multikulturalizmu i pluralizmu identiteta službenih jezika zemalja članica i njihovih jezičnih politika te regionalnih i autohtonih manjinskih jezika. Hrvatska „vanjska” jezična politika bavi se i statusom i pravima hrvatske nacionalne manjine u europskim državama, kao i u zemljama izvan Unije. Hrvatska jezična politika, premda fokusirana na hrvatski jezik, ne može i ne smije zanemariti i druge jezike na hrvatskom prostoru, bilo da je riječ o manjinskim jezicima bilo da je riječ o učenju drugih/stranih jezika. Europski model višejezičnosti trebao bi postati i nacionalni (hrvatski) model višejezičnosti koji je provediv samo uz pomoć jasno definirane i dobro promišljene „unutarnje” i „vanjske” jezične politike.

hrvatski jezik ; jezična politika ; europski kontekst višejezičnost

nije evidentirano