hrvatski

Korektivna povratna informacija u poučavanju materinskoga jezika

Ispravljanje učeničkih pogrešaka jedna je od tema o kojima se najčešće raspravlja u vezi s poučavanjem i učenjem jezika (…) kao i jedno od gorućih teorijskih pitanja, zastupljeno u raspravama o usvajanju materinskoga i stranoga jezika (Mifka-Profozić, 2016). U radu će naglasak biti na učeničkom doživljaju učiteljeva ispravljanja pogrešaka u pisanim radovima kao temeljnog postupka procesualnosti razvijanja pisanoga izražavanja. Ispravljanje pogrešaka ili korektivna povratna informacija (engl. corrective feedback) može biti usmena i pisana, učiteljeva ili vršnjačka, a R. Ellis (2009) donosi tipologiju pisanih korektivnih povratnih informacija za jezične pogreške s obzirom na subjekte uključene u proces ispravljanja i njihovu ulogu u tom procesu. Prva se kategorija odnosi na ulogu učitelja i navodi moguće pristupe i tehnike učiteljeva ispravka učenikova pisanog rada (izravni, neizravni, metalingvistički…), a druga se kategorija odnosi na učenički odgovor na učiteljev ispravak pa razlikujemo postupke kada učenik treba ispraviti pogreške i kada ne treba ispraviti pogreške. Ako učenik ne ispravlja pogreške, ili samo dobiva ispravljen tekst ili je pozvan proučiti nastale pogreške, ali ih ne mora ispraviti. Prema R. Ellis (2009) izostaju sustavna istraživanja različitih pristupa učenikova odgovora na učiteljev ispravak. U vezi s neučinkovitošću korektivne povratne informacije ističe se problem čestog nerazumijevanja učitelja i učenika pa tako istraživanja pokazuju da učenici često ne razumiju značenje dobivene povratne informacije (Ferris, 1995 ; Hyland, 1998) i što s njome učiniti. Isto tako, pretpostavlja se veća učinkovitosti korektivne povratne informacije u poveznici s time jesu li određenom načinu ispravljanja učenici skloni i smatraju li ga korisnim. Rezultati istraživanja o učeničkim sklonostima pojedinim načinima ispravljanja značajno variraju (v. Amrhein i Nassaji, 2011: 97). Učinkovitost korektivne povratne informacije treba promatrati i tumačiti i uspoređivanjem učeničke sklonosti i procjenjivanja korisnosti pojedinih načina ispravljanja pogrešaka s prihvaćenim načinima ispravljanja pogrešaka u našem školskom sustavu. Dosad, u području poučavanja i učenja hrvatskoga kao materinskoga jezika, izostaju istraživanja ove tematike. Za potrebe istraživanja izrađen je upitnik kojim se pitanjima otvorenog i zatvorenog tipa žele prikupiti kvantitativni i kvalitativni podatci. Provedeno je pilot-istraživanje u studenome 2017. godine, a valjanost instrumenta povećava što je upitnik izrađen na temelju upitnika dosad provedenih istraživanja sa sličnim istraživačkim pitanjima (I. Leki, 1991 ; I. Lee, 2005 ; H. R. Amrhein i H. Nassaji, 2010).

korektivna povratna informacija, ispravljanje pogrešaka, pisani radovi

nije evidentirano