hrvatski

Zavičaj kao prostor interpretacije

Regionalna književnost i regionalizam kao pojam koji se odnosi na kulturu i umjetnost imaju duboko značenje i dugo su ukorijenjeni u hrvatskom narodu .Slavonska regionalna književnost seže daleko u prošlost .Djelo Scriptorum ex regno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. Inclusive collectio autora Baltazara Adama Krčelića iz 1774 .godine smatra se najslavnijom poviješću slavonske književnosti .Stanislav Marijanović tvrdi da se slavonska zavičajna komponenta javlja od 15 .stoljeća s humanističkim pjesnikom Janusom Pannoniusom, rođenim u okolici Osijeka, pa sve do danas .Namjera je ovoga rada ukazati na one autore (Josip Kozarac, Ivan Kozarac i Vladimir Kovačić) u čijim se djelima upravo preko tematskoga i stilskoga kompleksa iščitava nužnost poznavanja slavonske zavičajnosti i pripadnosti određenom prostoru kao onim kategorijama koje se prenose učenicima već u osnovnoškolskom obrazovanju .U radu će se utvrditi prisutnost triju slavonskih pisaca u udžbenicima za osnovnu školu, od 1 .do 8 .razreda, u razdoblju od 1970 .do 2008 .godine, budući da su udžbenici temeljno sredstvo prijenosa, temeljnih estetskih vrjednota koje tako postaju sastavnim dijelom općeknjiževne kulture pojedinca .Time se ostvaruje i odgojni i obrazovni sloj nastave književnosti .

regionalna književnost, slavonska književnost, Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Vladimir Kovačić

nije evidentirano