Josef Pieper i John Henry Newman o neformalnoj sigurnosti vjere (CROSBI ID 267337)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Šokčević, Šimo
hrvatski
Josef Pieper i John Henry Newman o neformalnoj sigurnosti vjere
Ovaj članak svojevrstan je pokušaj tumačenja Pieperove filozofske rasprave O vjeri uz pomoć Newmanovih promišljanja s obzirom na to da se Pieper u svojoj raspravi referira na pojedine Newmanove teze, no ne ulazi u njihovu dubinu. Osim usporedbe te dvojice autora u kontekstu filozofskoga tematiziranja vjere, ovaj rad ima za cilj pokazati da ispravno shvaćena vjera sadrži kapacitet da pruži ono što je čovjeku danas najpotrebnije, i u osobnom i u društvenom kontekstu, a to je sigurnost. S tim ciljem članak u četirima dijelovima prikazuje značenje vjere, aspekte neformalne sigurnosti vjere i moralnih predispozicija koje su nužne za življenje osobne vjere u općespoznajnom i religioznom obliku. U tome smislu ljubav se nameće kao zaključni imperativ – temeljna moralna predispozicija koja štiti vjeru od svih zlouporaba, oblikuje ju, daje joj konzistentnost, usmjerenje i vodi ju prema istini.
Josef Pieper; John Henry Newman; vjera; razum; sigurnost; moralne predispozicije; ljubav
nije evidentirano
engleski
Josef Pieper and John Henry Newman on the informal security of faith
This article is an attempt to interpret Pieper’s philosophical treatise On Faith with the help of Newman’s thoughts given that Pieper in his treatise refers to certain Newman’s theses, but he does not delve deeper into them. Apart from comparing these two authors in the context of philosophical discussion of faith, this paper aims to show that a properly understood faith has a capacity to provide man with that which is most needed today, both in personal and in social context, and that is security. To this end, in four parts, the article presents the meaning of faith, the aspects of informal security of faith and moral predispositions that are necessary for living personal faith in a general cognitive and religious form. In this sense, love imposes itself as the final imperative – the fundamental moral predisposition that protects faith from all abuses, shapes it, gives it consistency, direction, and leads it to the truth.
Josef Pieper; John Henry Newman; faith; reason; security; moral predisposition; love
nije evidentirano
