hrvatski

Elementi karnevalizacije u romanima Miroslava Krleže

U radu se istražuju elementi karnevalizacije te njihova funkcija u romanima Miroslava Krleže (Tri kavaljera frajle Melanije, 1922. ; Povratak Filipa Latinovicza, 1932. ; Na rubu pameti, 1938. ; Banket u Blitvi, 1964. ; Zastave, 1976.). Krležin bogati romaneskni opus upućuje na istraživački rad s različitih aspekata. Napisano je mnoštvo studija, analiza, prikaza, članaka u kojima se autori bave Krležinim romanesknim stvaralaštvom. Jedan dio autora dotakao se karnevalesknih obilježja Krležina romana ; tako već I. G. Kovačić u članku „Najslobodoumnije Krležino djelo“ (1938.) primjećuje da roman Na rubu pameti ima „menipske poglede“. A. Flaker u Poetici osporavanja (1982.) spominje taj roman u kontekstu karnevalizirane književnosti, a S. Berak i A. Car-Mihec istražuju elemente karnevalizacije u Krležinoj novelistici i dramskom stvaralaštvu. Na paralelizam Bahtinovih teorija i Krležine književne prakse upozorio je i J. Wierzbicki (u članku „Miroslav Krleža prema evropskom duhovnom kontekstu. Svjetlokruzi saznanja i mračna tvrdoglava stvarnost“, 1978.) naglašavajući grotesku kao jedno od najznačajnijih obilježja karnevalesknosti Krležina književna djela, a prisutnost polifonijske/antinomijske svijesti u Krležinu romanu Povratak Filipa Latinovicza uočio je F. Bukić (1971. u članku „Strukturalna obilježja glavnog junaka u Krležinu romanu Povratak Filipa Latinovicza“). Njihova zapažanja, kao i zapažanja drugih autora (I. Kozaračanina, F. Bukića, V. Žmegača, V. Franić Tomić, B. Škvorca) o karnevalesknosti Krležinih književnih djela ili pak o pojedinim karakteristikama njegova pisanja što upućuju na karnevalski doživljaj svijeta, potakla su hipotezu da su u Krležinim romanima elementi karnevalizacije vidno zastupljeni, znatnije negoli je o tome do sada pisano. U interpretativnom procesu ponajviše se oslanjamo na na teoretski model Bahtinove teorije o karnevalizaciji književnosti pa su osnovna teorijska literatura rada djela Mihaila Bahtina Problemi poetike Dostojevskog (1929.) i Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse (1965.). Metode rada su eksplikativna metoda kojom su se precizirali postupci karnevalizacije u književnoteoretskom smislu te uočile značajke karnevaliziranosti književnog djela, pri čemu je pažnja bila usmjerena na Bahtinovu teoriju karnevalizacije u književnosti te terminologiju koju u okviru svoje teorije razvija – polifonijski roman, sokratovski dijalog, dvoglasna riječ i menipejska satira ; analitičko-deduktivni pristup jer se u istraživanju polazi od teorije karnevalizirane književnosti i primjene njezinih postupaka na Krležino romaneskno stvaralaštvo, te induktivni pristup jer se proučavajući pojedine elemente karnevalizacije u romanima dolazilo do općih zaključaka i sudova o njihovoj funkciji u književnom djelu. Uvodni dio rada ukratko prikazuje dosadašnja istraživanja Krležina romanesknog opusa te teoriju i značajke karnevalizirane književnosti. Izlaže se Bahtinova teorija karnevalizacije književnosti na čijem modelu se i temelji interpretativni dio rada. Središnji dio obrađuje elemente karnevalizacije u romanima Miroslava Krleže. Istražujući elemente karnevalizacije u romanima M. Krleže, sagledava se polifonijski iskaz Krležinih romanâ te ukazuje na strukturu likova prikazanih kao ideološki autoritativne i samostalne osobe te na poziciju pripovjedača okrenutu svijetu punopravnih subjekata, a ne objekata. Pozornost se posvećuje i moralno-psihološkom eksperimentiranju za koje Bahtin navodi da se prvi put javlja u žanru menipejske satire koju on smatra jednim od glavnih prenosilaca karnevalizacije u književnosti. Prikazuju se neobična, nenormalna moralno-psihička čovjekova stanja – razni oblici ludila, razdvajanje ličnosti, neobuzdana maštanja, neobični snovi i njihov simbolički aspekt, strasti koje graniče s ludilom, izazivanje raznih skandala i provociranja, kršenje kodificiranih načina ponašanja te tematizacija smrti. Ukazuje na prisutnost različitih žanrova i stilova u Krležinim romanima te na široko korištenje umetnutih žanrova: pisama, novela, oratorskih istupa, te miješanje stihovanog i proznog govora. U prikazu značajki Krležina stila posebna pozornost posvećena je ironijskom kôdu pripovijedanja te naturalističkim i grotesknim obilježljima. Zaključni dio rada donosi sintezu o prisutnosti pojedinih elemenata karnevalizacije u Krležinim romanima. Istraživanjem se dokazuje kako postupci karnevalizacije u Krležinu romanesknom stvaralaštvu služe iskazivanju kritike društva u kojemu su narušene osnovne ljudske vrijednosti. Slike i motivi koji odišu grubim naturalizmom postižu efekt začudnosti u čitatelja, a svekupna karnevaliziranost Krležinih romana ukazuje na potrebu za ponovnom uspostavom društvenih vrijednosti kako u domeni vlasti i politike, tako i u crkvenoj hijerarhiji i drugim društvenim strukturama, ali i u biću svakoga pojedinca.

Bahtin, romani Miroslava Krleže, elementi karnevalizacije

nije evidentirano