hrvatski

Razvoj glazbeno-pedagoške misli u 17.i 18. stoljeću

Za razumijevanje i kritičko promišljanje sadašnjosti glazbene nastave u općeobrazovnoj školi potrebno je poznavati i razumjeti i njezinu povijest. U ovom radu poseban smo naglasak stavili na razvoj glazbeno-pedagoške misli i glazbene nastave u 17. i 18. stoljeću, vremenu kad se sve više raspravljalo o potrebi organiziranja glazbenog odgoja na široj osnovi i pod zaštitom države. Glazbeno obrazovanje tada se stjecalo u prvom redu u crkvenim školama, u kojima se naglasak stavljao na pjevanje, dok su formalni oblici svjetovnog glazbenog obrazovanja bili prisutni samo u manjem broju elitnih škola. Postojala je i privatna glazbena poduka koja je bila namjenjena djeci iz aristokratskih krugova i građanskih obitelji. U 17. i 18. stoljeću djelovali su značajni pedagozi i filozofi čije su se misli i djelovanje odrazili i na razvoj glazbene pedagogije u narednim stoljećima. Riječ je o trima pedagozima i filozofima: češkom pedagogu Janu Ámosu Komenskom, engleskom filozofu i empiristu Johnu Lockeu te švicarsko francuskom filozofu, književniku i glazbeniku Jean Jacques Rousseauu. Jan Ámos Komenský i Jean Jacques Rousseau pridavali su važnost glazbenom obrazovanju te su smatrali da ono ima svoje mjesto u općem odgoju i obrazovanju. Djeca trebaju učiti glazbenu teoriju, pjevati á vista, sudjelovati u glazbeno-stvaralačkim aktivnostima te svirati neki glazbeni instrument. Kako bi olakšao nastavu glazbe Rousseau je predložio i novi sustav bilježenja i čitanja nota koji je nazvan brojčanom metodom.

odgoj i obrazovanje, nastava glazbe, 17. i 18. stoljeće, Jan Ámos Komenský, John Locke, Jean Jacques Rousseau

nije evidentirano