hrvatski

Narativ društvenog teksta: udio kulture u osmišljavanju vlastite tradicije i nacije

Iskustvo neposredne zbilje u proteklih četvrt stoljeća pokazalo nam je slabu validnost i primjenjivost nekih od općeprihvaćenih postmodernističkih teorijskih koncepata. U trenutku kada se već odavno govorilo o nestanku velikih „metapriča“ (Lyotard), „kraju povijesti“ (Fukuyama), „ratovima koji se nisu dogodili“ (Baudrillard), jugoslavenska se kultura suočila s destrukcijom i instrumentalizacijom čije posljedice i danas osjećamo. Upravo je kultura filter kroz koji sagledavamo i tumačimo stvarnost, a ovaj će rad pokušati pokazati njezine metamorfoze u razdoblju od stjecanja nominalne samostalnosti Republike Hrvatske pa sve do danas. Rad će ponuditi tumačenje kako smo u navedenom razdoblju tvorili priče o sebi. Tekst se neće baviti samo pitanjem „kako su se priče sastavljale“ već će nastojati odgovoriti i na pitanje „kako su one djelovale te čemu su služile“.

kultura, kultura sjećanja, nacija, priča, tradicija, tranzicija

nije evidentirano