Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 101050

Reoviridae


Mlinarić-Galinović, Gordana
Reoviridae // Virologija / Presečki, Vladimir (ur.).
Zagreb: Medicinska naklada, 2002. str. 251-258


Naslov
Reoviridae

Autori
Mlinarić-Galinović, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Virologija

Urednik/ci
Presečki, Vladimir

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2002

Raspon stranica
251-258

ISBN
953-176-178-7

Ključne riječi
reovirusi, orbivirusi, rotavirusi, koltivirusi
(reoviruses, orbiviruses, rotaviruses, coltiviruses)

Sažetak
REOVIRIDAE Uvod i Klasifkacija Porodica Reoviridae ima devet rodova: Reovirus, Orbivirus, Rotavirus, Phytoreovirus, Fijivirus, Cypovirus i druge rodove, no za kralježnjake su važni samo prvih pet rodova, a za čovjeka prva četri. Godine 1953. izoliran je u miša virus hepatoencefalomijelitisa, a kasnije je označen kao prototip humanog reovirusa tip 3. Svi sisavački reovirusi su ubikvitarni i javljaju se u vodoopskrbi, te otuda rezultiraju mnoge infekcije. Građa i umnožavanje Građa virusa. Promjer ovih virusa je 60-80 nm, a molekulska masa oko 120 x 106 daltona. Imaju dvolančanu RNA sastavljenu iz 10 -12 segmenata, a molekulska masa genoma je 12-20 x 106 daltona. Virusi su kuglastog oblika, ikozaedrične građe s dvoslojnom kapsidom (unutrašnja i vanjska). Dvostruka kapsida je perforirana brojnim kanalićima. Vanjska kapsida ima heksonske i pentonske podjedinice. Kod reovirusa i rotavirusa iz vanjske kapside izlaze izdanci s čvoričem na vrhu smješteni na svakom od 12 kapsidnih vrhova. Virus nema ovojnice. Reovirusi imaju tipno i grupno-specifične antigene, a neki od njih mogu aglutinirari eritrocite. Osjetljivost virusa. Ovi su virusi stabilni i pri povišenim temperaturama (na 56 0C inaktiviraju se za 45 minuta, na 37 0C mogu ostati sačuvani kroz mjesec dana, a na 4 0C kroz nekoliko mjeseci ). Postaju otporniji na povišenu temperaturu u prisustvu 0, 5 M MgCl2. Stabilni su u sredini s pH oko 3, 0 ( orbivirusi su manje stabilni). Na eter nisu osjetljivi, a aktivnost im uništava 70 % etilni alkohol. Otporniji su prema ultravioletnom zračenju od virusa s jednolančanom RNA. Umnažanje virusa. Način ulaska virusa u stanicu domačina varira od roda do roda ove porodice. ali najčešće to uključuje gubitak nekih komponenata vanjske kapside. Virus se veže za stanicu pomoću proteinskih izdanaka, koji određuju stanični i tkivni tropizam. Slijedi ulazak virusne čestice u stanicu endocitozom. Za ove viruse je karakteristično da se repliciraju i citoplazmi bez kompletnog skidanje proteinskog omotača, a prijepis i translaciju provode pomoću ne-poliadeniliranih mRNA. Iza toga slijedi formiranje podjedinica virusne čestice, zatim novi ciklus prijepisa i translacije koji rezultira u virusnom sazrijevanju. Proces sinteze dvostrukog lanca RNA još nije u potpunosti poznat.Tako nastale virusne čestice se nađu u citoplazmi stanice. Zato se i inkluziona tjelešca vide u lokaliziranim područjima citoplazme stanice. Virus se oslobađa lizom stanice domačina. Genom nekih sojeva reovirusa je potpuno očitan.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
108158

Ustanove
Medicinski fakultet, Zagreb

Citiraj ovu publikaciju

Mlinarić-Galinović, Gordana
Reoviridae // Virologija / Presečki, Vladimir (ur.).
Zagreb: Medicinska naklada, 2002. str. 251-258
Mlinarić-Galinović, G. (2002) Reoviridae. U: Presečki, V. (ur.) Virologija. Zagreb, Medicinska naklada, str. 251-258.
@inbook{inbook, author = {Mlinari\'{c}-Galinovi\'{c}, G.}, editor = {Prese\v{c}ki, V.}, year = {2002}, pages = {251-258}, keywords = {reoviruses, orbiviruses, rotaviruses, coltiviruses}, isbn = {953-176-178-7}, title = {Reoviridae}, keyword = {reoviruses, orbiviruses, rotaviruses, coltiviruses}, publisher = {Medicinska naklada}, publisherplace = {Zagreb} }