hrvatski

Dinamika ekspresije molekula važnih za aktivaciju imunološkog sustava u stanicama visceralnog masnog tkiva u debljini

Šećerna bolest tipa 2 (engl. Type 2 Diabetes Mellitus, T2D) je kronična metabolička bolest koja se razvija kao kombinacija rezistencije perifernih tkiva na hormon inzulin i neučinkovitog odgovora β-stanica Langerhansovih otočića gušterače. Očituje se kao stanje kronične hiperglikemije s poremećenim metabolizmom ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Pretilost je jedan od ključnih rizičnih čimbenika za razvoj inzulinske rezistencije (engl. Insulin Resistance, IR) i T2D. Masno tkivo je građeno od adipocita i stromalno- vaskularne frakcije stanica koja sadrži i stanice imunosnog sustava. Komponente imunosnog sustava značajno su promijenjene u pretilosti i T2D. To se prvenstveno odnosi na promijenjene razine proupalnih citokina i kemokina te promjene u brojnosti i aktivacijskom statusu različitih populacija leukocita koji pripadaju Th1 tipu imunosnog odgovora, što ukazuje na razvoj upale. Smatra se da visceralno masno tkivo (engl. Visceral Adipose Tissue, VAT) predstavlja glavni izvor kronične sistemske upale niskog intenziteta koja dovodi do razvoja IR u pretilosti. U posljednje vrijeme intenzivno se istražuju učinci specifičnih citokina i proupalne aktivacije imunosnih stanica u VAT-u, budući da gubitak protuupalnih (homeostatskih) mehanizama imunosnih stanica dovodi do upale tkiva koja pridonosi razvoju IR. Cilj ovog diplomskog rada bio je praćenje izražaja gena u ranoj fazi upale VAT-a. U eksperimentalnom radu koristila sam mišji model prehranom inducirane pretilosti (engl. Diet Induced Obesity, DIO). Od posebnog su interesa za istraživanje bili geni koji kodiraju proupalne citokine i citokine koji sudjeluju u staničnom stresu te potiču upalu masnog tkiva. Rezultati pokazuju da se razina genskog izražaja IFN-β, citokina uključenog u stanični stres, povećava već u prvim danima uslijed početka DIO, a ta razlika postaje izraženija nakon 4 tjedana. Očekivano, kod miševima podvrgnutih DIO ustanovljeni je povećani izražaj proupalnih citokina IL-1β i IL-17a. Također, ustanovljeno je i da u ranim fazama DIO ne dolazi do povećanja u izražaju IL-7, citokina koji ima važnu ulogu u preživljenju i proliferaciji limfocita te ga izražavaju CD45- stromalno-vaskularne stanice VAT-a. Rezultati mojih istraživanja pokazuju da već u prvim danima inicijacije DIO, dolazi do povećanog izražaja gena za proupalne citokine i citokine koji sudjeluju u staničnom stresu, što stvara preduvjete za razvoj upale VAT-a i pokretanje kaskade događaja koji potencijalno mogu dovesti do nastanka IR i razvoja T2D.

šečerna bolest tipa 2, pretilost, visceralno masno tkivo, kronična upala, proupalni citokini

nije evidentirano