hrvatski

Nikola Strmić i Antonio Ravasio – nositelji glazbenoga života u Zadru u drugoj polovini 19. stoljeća

Gotovo cijelu drugu polovinu 19. stoljeća u Zadru obilježila su dvojica glazbenika, prijatelji još iz studentskih dana, Zadranin Nikola Strmić i Talijan iz Bergama Antonio Ravasio. Neumornim, kreativnim i nesebičnim djelovanjem, gotovo cijeloga života, posredno ili neposredno, utjecali su na zadarske glazbenike, glazbena društva, repertoar, publiku, odnosno kompletan kulturni život Zadra. Strmić, osim što je bio skladatelj i violinist, organizirao je i glazbeni život u gradu, a Ravasio, uz to što je bio klavirist, dirigent, maestro di cappella zadarske katedrale i skladatelj, bio je i uvaženi pedagog. Upravo zbog njih glazbeni je život Zadra vrlo brzo postao živ, bogat, raznovrstan i prepoznatljiv i izvan gradskih zidina (u Zagrebu, Trstu, Milanu itd.). Premda se hrvatska glazbena historiografija u nekoliko kratkih navrata bavila Strmićem (B.Širola, J. Bezić, E. Stipčević, Z. Blažeković, V. Katalinić), on još uvijek nije dobio svoje pravo mjesto pod hrvatskim kulturno-umjetničkim ›suncem‹. O Ravasiju su pisali ondašnji historičari C. Ballarin i P. Peretti, a novija ga historiografija gotovo uopće ne spominje. Cilj je, dakle, ovoga rada, ukazati na znatan doprinos dvojice glazbenika u okviru zadarske, ali i hrvatske glazbene baštine, kao i dati prilog daljnjoj detekciji i sistematizaciji njihovih djela.

Nikola Strmić, Antonio Ravasio, Zadarska filharmonija, druga polovina 19. stoljeća, Zadar

nije evidentirano