hrvatski

Što je poniznost Hrvatima? Kvalitativno istraživanje konstrukta poniznosti

Posljednjih desetak godina u svijetu se sve više istražuje poniznost kao važan resurs u suočavanju s izazovima svakodnevnice. Ona je u podlozi niza socijalnih procesa poput uspostavljanja kvalitetnijih odnosa, lakšeg rješavanja sukoba i bržeg opraštanja te usmjerenosti na druge, a doprinosi i dobrobiti grupa i organizacija. Također je bitna za tjelesno i mentalno zdravlje. Kvantitativna istraživanja na hrvatskim uzorcima pokazuju njezin pozitivan doprinos u objašnjavanju zadovoljstva životom i ulaganja u bliske odnose, no istovremeno ukazuju na drugačije funkcioniranje mjera poniznosti u odnosu na strana istraživanja, s naglaskom na njihova drugačija psihometrijska svojstva. Potencijalno objašnjenje te diskrepance je u drugačijem konotativnom značenju pojmova poniznost i ponizan u hrvatskoj kulturi. Stoga je cilj ovog istraživanja bio provjeriti konotativno značenje pojmova ponizan i poniznost u hrvatskom jeziku i kulturi te shodno tome ispitati kako se doživljavaju ponizni ljudi i kako hrvatski sudionici percipiraju poniznost: njezine značajke, korelate i determinante. Naposljetku, ovim istraživanjem pokušalo se definirati poniznost u hrvatskom jeziku i provjeriti valjanost strane definicije poniznosti. Metodom fokusnih grupa (N = 47 ; 54% žena ; dob 21-64 god.) i fenomenološkom analizom sadržaja utvrđena je konotativna složenost pojma poniznosti – ona se doživljava ili kao vrlina vezana uz točnu samopercepciju, usmjerenost na druge i prihvaćanje sebe i drugih, koja doprinosi kvaliteti odnosa i života, ili kao poniženje, tj. karakteristika podčinjenih i karakterno “slabih” ljudi s niskim samopoštovanjem. Definicije poniznosti u hrvatskom jeziku se, prema tome, razlikuju s obzirom na pogled na poniznost, čime se valjanost strane definicije dovodi u pitanje. Nalazi ovog istraživanja nude uvid u doživljaj, determinante i korelate poniznosti te omogućuju konstrukciju skale primjerene hrvatskoj kulturi.

poniznost, konotativno značenje, doživljaj poniznosti u hrvatskoj kulturi, kvalitativno istraživanje

nije evidentirano