hrvatski

Religioznost i stavovi prema imigrantima u Hrvatskoj

Migracije su postale goruće pitanje suvremenoga svijeta, a imigranti »inkarnacija autsajdera«. Sve učestalije naglašavanje njihove kulturne i pritom dominantno religijske različitosti od većinskoga stanovništva u zemljama primitka poticaj je za istraživanje povezanosti religije i migracija. U radu se na temelju empirijskog istraživanja stavova prema stranim radnicima u Hrvatskoj propituje postoji li povezanost između religioznosti i stavova prema imigrantima te religija kao simbolička granica prema imigrantima. U prvom dijelu rada problematizira se primarno sociološki pristup istraživanju povezanosti religije i imigracije. Potom se iznose i analiziraju rezultati istraživanja provedenoga s pomoću anketnoga upitnika na reprezentativnom uzorku od 1300 punoljetnih hrvatskih građana i građanki. Pritom se dovode u vezu dimenzije religioznosti (religijska samoidentifikacija, konfesionalna samoidentifikacija i religijska praksa), stav prema povezanosti religijskoga i nacionalnog identiteta i izražena društvena distanca prema pripadnicima drugih religija (nekatolicima), kao nezavisne varijable, s izraženim stavovima prema stranim (imigrantskim) radnicima. Pokazalo se da su sve tri istraživane dimenzije religioznosti statistički značajno povezane sa stavovima prema imigrantima, odnosno da su oni religiozniji i koji prakticiraju religiju skloniji izraziti veću društvenu distancu prema imigrantima i imigrante percipirati ponajprije kao kulturnu prijetnju. Također se pokazuje da su društvenu distancu prema imigrantima skloni izraziti oni koji imaju stav da su religijsko i nacionalno usko povezani, a osobito oni koji su skloni izraziti društvenu distancu prema pripadnicima drugih religija (nekatolicima).

religija ; religioznost ; migracije ; simboličke granice ; društvena distanca ; stavovi prema imigrantima

nije evidentirano