hrvatski

Projektiranje palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1875. – 1877. i renesansa renesanse u hrvatskoj arhitekturi

Središnja palača Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti na Trgu Nikole Šubića Zrinskog u Zagrebu predstavlja jedno od najvažnijih djela javne arhitekture historicizma u Hrvatskoj uopće. Svojom monumentalnošću uvelike je pripomogla urbanizaciji dijela Zagreba u kojemu je podignuta – istočnoga kraka takozvane Zelene potkove. Svojim arhitektonskim rješenjem predstavlja pak jedno je od prvih djela visokog historicizma u hrvatskoj arhitekturi. U njezinoj izgradnji ključnu su ulogu odigrali đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, kanonik Zagrebačke nadbiskupije, povjesničar i predsjednik Akademije Franjo Rački, prvi hrvatski povjesničar umjetnosti Iso Kršnjavi te arhitekti Friedrich Schmidt i Herman Bollé. Ovim se tekstom nastoji pokazati kako se kod biskupa Strossmayera oblikovala ideja o arhitektonskom rješenju palače te analizirati do sada nepoznate verzije projekata za ovu građevinu Friedricha Schmidta, koji se čuvaju dijelom u ostavštini ovoga arhitekta u bečkom gradskom muzeju (Wienmuseum), dijelom u privatnoj zbirci u Zagrebu. Istraživanjem se pokazalo kako je prije nastanka izvedbenog projekta Schmidt izradio najmanje tri projekta za palaču, dio kojih je bio izveden u više različitih varijanti. Ideja o potrebi gradnje palače koja bi udomila urede Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te Galeriju slika koju je skupio biskup Strossmayer, a koju je odlučio pokloniti Akademiji s ciljem „poboljšanja ukusa u umjetnosti“ u Hrvatskoj formirala se početkom 1875. godine u Rimu. Tada su, naime, svoje dugogodišnje prijateljstvo započeli biskup Strossmayer i Iso Kršnjavi. Oduševljen Kršnjavim, biskup je odlučio potaknuti njegovo imenovanjem profesorom povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu, a osnivanje nove katedre Sveučilišta odlučio je vezati uz svoju Galeriju slika. Po povratku u Hrvatsku iz Rima 26. ožujka 1875. Strossmayer je sastavio darovnicu kojom je Akademiji darovao svoju zbirku slika i čak 40.000 forinti, za ono vrijeme ogroman novac, za izgradnju zgrade. Zajedno s Franjom Račkim istodobno je započeo s intenzivnim lobiranjem kod tadašnje hrvatske vlade na čelu s banom Ivanom Mažuranićem te kod vlasti grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Ivanom Vončinom, da pripomognu gradnju palače dodjelom novčane potpore i zemljišta. Pod utjecajem suvremenih strujanja u arhitekturi, a ponajprije pod utjecajem muzejskih zgrada koje je imao prilike vidjeti pri proputovanju Srednjom Europom (Pinakoteke u Münchenu Lea von Klenzea, Galerije slika u Dresdenu Gottfrieda von Sempera te Austrijskog muzeja za umjetnost i industriju u Beču Heinricha Ferstela) Strossmayer je odabrao renesansu kao stil palače. Kako su kao specijalisti za zgrade u tome stilu u Beču u to vrijeme važili Theophil von Hansen i Heinrich Ferstel prvo je namjeravao jednoga od ove dvojice arhitekata angažirati na projektiranju palače Akademije, no na kraju je izbor ipak pak na Friedricha Schmidta. Schmidta je, naime, biskup dobro poznavao budući da je ovaj arhitekt od 1870. radio na završavanju Strossmayerove katedrale u Đakovu, a u to je vrijeme istodobno radio (opet na Strossmayerov poticaj) na restauriranju župne crkve svetog Marka u Zagrebu. Schmidt je definirao da je najprikladnija varijanta za palaču, obzirom na fiziognomiju grada Zagreba i karakter Strossmayerove zbirke slika (u kojoj su prevladavala djela talijanskih majstora 15. i 16. stoljeća), talijanska renesansa. Prvi projekt za palaču završio je tijekom ljeta 1875. godine. Prema njemu bila je previđena izgradnja jednokatne zgrade na visokim supstrukcijama. U prizemlju zgrade bili bi smješteni uredi Akademije, a na prvom katu Galerija slika i svečana dvorana Akademije. Kako je grad Zagreb u travnju 1875. darovao za izgradnju palače Akademije zemljište na jugoistočnom rubu Gornjeg grada, platou Griča, prvi je projekt bio prilagođen ovoj lokaciji. Zbog protivljenja dijela zastupnika u Skupštini grada Zagreba koji su smatrali da će izgradnjom na ovoj lokaciji Zagreb izgubiti svoje najljepše šetalište, početkom 1876. godine Grad je odlučio da je prikladnije mjesto za ovu zgradu Trg Nikole Šubića Zrinskog u Donjem gradu. Sukladno tomu od Schmidta je naručen novi projekt za palaču. U to vrijeme s njim na projektiranju Akademije počinje raditi njegov pomoćnik Herman Bollé koji će se kasnije prometnuti u najvažnijeg arhitekta historicizma u Hrvatskoj. Drugi projekt za palaču Akademije i galeriju slika bio je završen do početka kolovoza 1876. Njime je bila predviđena ponovno izgradnja jednokatne zgrade, no potpuno drukčijih proporcija u odnosu na zgradu predviđenu projektom iz 1875. godine. Opet je bilo predviđeno da se u prizemlje postave uredi i knjižnica Akademije, a na prvi kat Galerija slika. Kako bi se Galeriji osiguralo što više svjetla prvi je kat prema ovome projektu trebao biti otvoren velikim lučnim prozorima. Niti ovaj projekt neće biti realiziran stoga što je hrvatska Vlada uvjetovala svoju pomoć od 80.000 forinti za izgradnju palače Akademije da unutar zgrade bude smješten i Arheološki odjel Narodnog muzeja. Schmidt (ponovno u suradnji s Bolléom) novi, treći, projekt za palaču izrađuje u veljači 1877. Njega su odobrile i Akademija i hrvatska Vlada, no sa zahtjevom da se naprave stanovite modifikacije u prostornom ustrojstvu i dodatno pojednostavi pročelje. Izvedbene projekte Schmidt je završio u svibnju/lipnju 1877. i po njima je započela izgradnja palače u kolovozu iste godine. Palača je na kraju izvedena kao dvokatna građevina. U prizemlju su smještene prostorije Arheološkog odjela Narodnog muzeja, na prvi kat uredi, knjižnica i arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a na prvome katu Galerija slika biskupa Strossmayera. Palača je izvedena u stilu talijanske renesanse s pročeljima prekrivenim najvećim dijelom fasadnom opekom i manjim dijelom kamenom. Izgradnja zgrade završena je u ljeto 1880., no Galerija slika bit će otvorena tek 9. 11. 1884. zbog potresa od 9. 11. 1880. koji je dosta oštetio građevinu. Kako je to biskup Strossmayer i priželjkivao palača Akademije zadala je novo mjerilo monumentalnosti središnjim prostorima grada Zagreba i postavila standarde za gradnju drugih javnih zgrada na takozvanoj Zelenoj potkovi.

Josip Juraj Strossmayer, Friedrich Schmidt, Iso Kršnjavi, Neorenesansa, Historicizam, Zagreb, Beč

nije evidentirano