hrvatski

U vrtlogu povijesnih zbivanja na istočnojadranskom prostoru - Početak 20. stoljeća

Iz predgovora: Obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata pokrenulo je u javnosti i historiografiji do tada neviđeni interes koji se iskazivao na različite načine, kako kroz javne manifestacije, historiografske rasprave, prigodničarska događanja, pa sve do velikih političkih rasprava. Stogodišnjica je bila izvanredan povod za nova povijesna istraživanja u čitavom svijetu u što je uključena i hrvatska historiografija. Proučavanje Prvoga svjetskog rata je dugo vremena u hrvatskoj historiografiji bila duboko zanemarena tema. Postojali su radovi koji su prvenstveno tretirali diplomatsku povijest, u prvom redu stvaranje jugoslavenske države na razvalinama „staroga svijeta“, a osobita je pozornost bila posvećena odnosima s Italijom. Međutim, čitava lepeza tema o Velikom ratu i poraću nije bila istražena, pa tako primjerice broj poginulih, život pozadine i civila, politički život koji nije bio izravno povezan s „jugoslavenskim“ rješenjem hrvatskog pitanja, odnos središta moći (Beča i Budimpešte) prema hrvatskim krajevima i sl. Za takvo stanje postojalo je više razloga. Ulaskom hrvatskih zemalja u jugoslavensku državu promijenili su se prioriteti u znanstvenom istraživanju. Kao što je već navedeno, povijest stvaranja nove jugoslavenske države postala je prioritetna, stoga je bilo logično da su se „izbjegavale“ neke teme kao što je povijest djelovanja hrvatskih postrojbi unutar austro-ugarske vojske. Povijesni narativ o Habsburškoj Monarhiji bio je negativan naprosto zato jer se smatralo da se stvaranjem jugoslavenske države uspješno riješilo hrvatsko nacionalno pitanje. Svako propitkivanje takvoga narativa moglo je značiti neugodne političke implikacije, pa je najveći dio hrvatskih povjesničara jednostavno zaobilazio problematiku Prvoga svjetskog rata. Raspad Jugoslavije i stvaranje hrvatske države oslobodili su prostor i shodno tome omogućili su da početkom 21. stoljeća poraste broj radova koji se bave ovom problematikom. Pitanje kraja Prvoga svjetskog rata i stvaranja novih država na istočnojadranskom prostoru bila je osobito osjetljiva tema. Postojali su suprotstavljeni i politizirani narativi talijanske i jugoslavenske te unutar nje hrvatske historiografije i zbog čega se teško postizala znanstvena „objektivnost“. Unutar talijanske i hrvatske historiografije razvijaju se ostrašćeni narativi, a osobito dva primjera unutar toga pokazuju do kuda može dovesti neznanstveni pristup u historiografiji. U hrvatskoj historiografiji uvriježio se pojam „ talijanaši“ koji označava pojedince koji su tijekom povijesti uzeli talijanski identitet, a nisu bili talijanskoga etničkog podrijetla. Na taj način se željelo negirati njihovo talijanstvo čak i za nacionalnu identifikaciju u 20. stoljeću. U talijanskoj historiografiji uvriježio se termin „slavi“ za stanovnike istočne obale Jadrana. Pojam „slavi“ označava neidentificiranu predmodernu etničku masu bez vlastite samosvijesti. Iako se proces hrvatske i slovenske nacionalne integracije široko razvio već krajem 19. stoljeća, sve do današnjega dana prečesto se koristi taj termin za Hrvate i Slovence s „druge strane“ Jadrana. Tek će reguliranje talijansko – jugoslavenske granice i ostalih pitanja Osimskim sporazumima iz 1975. dovesti do političkih preduvjeta za smirivanje stanja u odnosima dviju zemalja, a sukladno tome boljoj znanstvenoj komunikaciji na obje strane Jadrana. Središnja tema ove monografije je slom Habsburške Monarhije i stvaranje novih država na istočnojadranskom prostoru. To turbulentno i tranzicijsko vrijeme koje je započelo buđenjem političkog života u Monarhiji u svibnju 1917. a završilo konačnim povlačenjem talijanskih vojnih snaga iz III. okupacijske zone je središnja točka istraživanja kroz znanstveni projekt „Raspad Habsburške Monarhije i transformacije na istočnojadranskom prostoru (1917.–1923.)“ pod financijskim i organizacijskim nadzorom Hrvatske zaklade za znanost. U sklopu toga projekta, a uz suradnju Sveučilišta u Zadru organiziran je niz znanstvenih događanja, a ova monografija je rezultat znanstvene konferencije koja se održala 5. svibnja 2017. godine. Naravno, znanstvena istraživanja nisu bila ograničena samo na navedeno razdoblje, nego su pokrivala širi vremenski okvir što proizlazi iz popisa članaka u monografiji.

Raspad Austro-Ugarske Monarhije, nastanak Kraljevine SHS, istočni Jadran, stvaranje novih država

nije evidentirano

engleski

In the Whirlwind of Historic Events in the Eastern Adriatic - The Early 20th Crntury

Iz predgovora: Obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata pokrenulo je u javnosti i historiografiji do tada neviđeni interes koji se iskazivao na različite načine, kako kroz javne manifestacije, historiografske rasprave, prigodničarska događanja, pa sve do velikih političkih rasprava. Stogodišnjica je bila izvanredan povod za nova povijesna istraživanja u čitavom svijetu u što je uključena i hrvatska historiografija. Proučavanje Prvoga svjetskog rata je dugo vremena u hrvatskoj historiografiji bila duboko zanemarena tema. Postojali su radovi koji su prvenstveno tretirali diplomatsku povijest, u prvom redu stvaranje jugoslavenske države na razvalinama „staroga svijeta“, a osobita je pozornost bila posvećena odnosima s Italijom. Međutim, čitava lepeza tema o Velikom ratu i poraću nije bila istražena, pa tako primjerice broj poginulih, život pozadine i civila, politički život koji nije bio izravno povezan s „jugoslavenskim“ rješenjem hrvatskog pitanja, odnos središta moći (Beča i Budimpešte) prema hrvatskim krajevima i sl. Za takvo stanje postojalo je više razloga. Ulaskom hrvatskih zemalja u jugoslavensku državu promijenili su se prioriteti u znanstvenom istraživanju. Kao što je već navedeno, povijest stvaranja nove jugoslavenske države postala je prioritetna, stoga je bilo logično da su se „izbjegavale“ neke teme kao što je povijest djelovanja hrvatskih postrojbi unutar austro-ugarske vojske. Povijesni narativ o Habsburškoj Monarhiji bio je negativan naprosto zato jer se smatralo da se stvaranjem jugoslavenske države uspješno riješilo hrvatsko nacionalno pitanje. Svako propitkivanje takvoga narativa moglo je značiti neugodne političke implikacije, pa je najveći dio hrvatskih povjesničara jednostavno zaobilazio problematiku Prvoga svjetskog rata. Raspad Jugoslavije i stvaranje hrvatske države oslobodili su prostor i shodno tome omogućili su da početkom 21. stoljeća poraste broj radova koji se bave ovom problematikom. Pitanje kraja Prvoga svjetskog rata i stvaranja novih država na istočnojadranskom prostoru bila je osobito osjetljiva tema. Postojali su suprotstavljeni i politizirani narativi talijanske i jugoslavenske te unutar nje hrvatske historiografije i zbog čega se teško postizala znanstvena „objektivnost“. Unutar talijanske i hrvatske historiografije razvijaju se ostrašćeni narativi, a osobito dva primjera unutar toga pokazuju do kuda može dovesti neznanstveni pristup u historiografiji. U hrvatskoj historiografiji uvriježio se pojam „ talijanaši“ koji označava pojedince koji su tijekom povijesti uzeli talijanski identitet, a nisu bili talijanskoga etničkog podrijetla. Na taj način se željelo negirati njihovo talijanstvo čak i za nacionalnu identifikaciju u 20. stoljeću. U talijanskoj historiografiji uvriježio se termin „slavi“ za stanovnike istočne obale Jadrana. Pojam „slavi“ označava neidentificiranu predmodernu etničku masu bez vlastite samosvijesti. Iako se proces hrvatske i slovenske nacionalne integracije široko razvio već krajem 19. stoljeća, sve do današnjega dana prečesto se koristi taj termin za Hrvate i Slovence s „druge strane“ Jadrana. Tek će reguliranje talijansko – jugoslavenske granice i ostalih pitanja Osimskim sporazumima iz 1975. dovesti do političkih preduvjeta za smirivanje stanja u odnosima dviju zemalja, a sukladno tome boljoj znanstvenoj komunikaciji na obje strane Jadrana. Središnja tema ove monografije je slom Habsburške Monarhije i stvaranje novih država na istočnojadranskom prostoru. To turbulentno i tranzicijsko vrijeme koje je započelo buđenjem političkog života u Monarhiji u svibnju 1917. a završilo konačnim povlačenjem talijanskih vojnih snaga iz III. okupacijske zone je središnja točka istraživanja kroz znanstveni projekt „Raspad Habsburške Monarhije i transformacije na istočnojadranskom prostoru (1917.–1923.)“ pod financijskim i organizacijskim nadzorom Hrvatske zaklade za znanost. U sklopu toga projekta, a uz suradnju Sveučilišta u Zadru organiziran je niz znanstvenih događanja, a ova monografija je rezultat znanstvene konferencije koja se održala 5. svibnja 2017. godine. Naravno, znanstvena istraživanja nisu bila ograničena samo na navedeno razdoblje, nego su pokrivala širi vremenski okvir što proizlazi iz popisa članaka u monografiji.

The break-up of the Austro-Hungarian Monarchy, the formation of the Kingdom of the SHS, the eastern Adriatic, the creation of new states

nije evidentirano