hrvatski

OD TEKSTA DO PREDSTAVE - Književnost i novo hrvatsko kazalište devedesetih

Odnos između dramskog odnosno književnog teksta i predstave, upozoravaju teoretičari kazališta poput Hans-Thiesa Lehmanna, Patricea Pavisa i Erike Fischer-Lichte, središnji je problem produkcije, recepcije, a onda svakako i teorije tzv. "kazališta Zapada" (Artaud). Ovim magistarskim radom hoće se razvidjeti proces razdvajanja i odnos između suprotstavljenih predstavljačko-izvedbenih koncepata, novog i dramsko-literarnog kazališta, u društveno i kulturno-politički specifičnom kontekstu hrvatskog glumišta, naročito tijekom devedesetih. Nakon sučeljavanja različitih nalaza dosadašnjih priloga gavelologiji, okupljenih upravo oko problemâ zastupanja književnosti u kazalštu (Švacov, Batušić, Violić, Brečić, Hećimović, Zuppa, Petlevski), postavljaju se teorijske pretpostavke rasprave, također poduprte primjerima iz novokazalšine povijesti te pozivanjem na analize iz domene sociologije kazališta. Uvodi se načelna distinkcija između pojmova predstava i izvedba, predlaže razlikovanje formativnih i normativnih aspekata dramsko-literarnog kazališta, a samo novo kazalište definira u dijakronijskoj perspektivi, od tzv. povijesnih avangardi, preko neoavangarde, pa sve do trans- i retro-avangardističkog postmodernizma. Kraćim osvrtom na neke od reprezentativnih predstava hrvatskog novog kazališta devedesetih (Cezar Branka Brezovca, Fragile Boruta Šeparovića, Pilad Ivice Buljana, Hamper Renea Medvešeka, Ispovijedi Sergeja Pristaša, Ratna Kuhinja Damira Indoša), završava prvi dio magistarskog rada, u kojem je tema obrađena iz teorijske, povijesne, sociološke i kulturno-političke perspektive. Drugi dio rada koncipiran je kao case-study. Pod naslovom "Dva puta k novom teatru" analiziraju se, a zatim i uspoređuju Gavellina teorija, estetika i etika glume i metateatarski ispisana teorija koju zastupaju dvije predstave Bobe Jelčića i Nataše Rajković, Usporavanja i Nesigurna priča. Gavellin paradoksalni poduhvat - dramsko-literarni teatar umetnut u teoriju novog teatra &#8211 ; navodi nas da između mogućih izvoda Gavelline teorije i novog hrvatskog glumišta (ne samo) devedesetih pokušamo uspostaviti, unatoč ideološkoj mijeni i naglašenim razlikama, makar začudan virtualan - kontinuitet.

tekst; predstava; novo; kazalište; gluma; Gavella

nije evidentirano