hrvatski

Procjena toksičnosti vode rijeke Save korištenjem rakušca Gammarus fossarum i rašljoticalca Daphnia magna te kemijskom karakterizacijom vode

Kontinuirani industrijski i tehnološki napredak čovječanstva rezultira sve većim brojem različitih onečišćivala prisutnih u okolišu zbog čega raste potreba za monitoringom tog onečišćenja i utvrđivanjem eventualnih negativnih posljedica koje ono može prouzročiti. U ovom su radu korištena dva standardizirana testa u svrhu procjene kvalitete vode rijeke Save. Uzevši u obzir bitnu ulogu beskralježnjaka u vodenim okolišima, slatkovodni rakovi Gammarus fossarum (Koch, 1836) i Daphnia magna (Straus, 1820) korišteni su u ovom istraživanju kao modelni organizmi zbog visoke osjetljivosti na onečišćenje vode, lakog rukovanja, mogućnosti praćenja promjena ponašanja te različitog broja biokemijskih parametara (detoksikacijska aktivnost pomoću enzima glutation-S-transferaze (GST), oksidacijska oštećenja uz mjerenje sadržaja malondialdehida (MDA)) koji se na njima mogu analizirati. Modelni organizmi bili su izloženi filtriranim uzorcima vode s pet lokacija za koje su, u ovom radu, utvrđeni različiti stupnjevi onečišćenja vode (Hrušćica > Rugvica > Jesenice > Lukavec > Jankomir). Prisutnost onečišćivala na ovim je postajama utvrđena visokoprotočnom kemijskom analizom vode. Testom učinkovitosti hranjenja nakon izlaganja utvrđene su manje stope hranjenja, GST aktivnost je bila povećana, a sadržaj MDA smanjen u odnosu na kontrolu. Korištenje ekotoksikoloških testova, uz kemijsku analizu vode, omogućilo je detaljnu procjenu kvalitete vode rijeke Save i pružilo mogućnost razdvajanja postaja na temelju njihovih štetnih učinaka na okoliš.

procjena toksičnosti ; kemijska karakterizacija vode ; organska onečišćivala ; biokemijski biomarkeri ; kretanje životinja ; Gammarus fossarum ; Daphnia magna

nije evidentirano