hrvatski

Rana logopedska intervencija kod visokoneurorizične djece

Uvod: Hranjenje je jedna od osnovnih životnih potreba i aktivnost koju provodimo tijekom cijeloga života. Međutim, za dijete je hranjenje i puno više od toga. Ono potiče emocionalni i fizički kontakt s majkom te osjećaj ugode koji se stvara uspješnim hranjenjem i zadovoljenjem potrebe za hranom. Preduvjet uspješnog hranjenja je uredan razvoj primarnih oralnih funkcija: sisanja, gutanja, žvakanja i pijenja. Osim toga, potreban je i uredan razvoj adaptivnih i protektivnih refleksa kao i anatomski te funkcionalni integritet različitih organa i organskih sustava. Kod visokoneurorizične djece počeci hranjenja nerijetko su od najranije dobi otežani. Cilj: Cilj rada je prikazati značaj dijagnostičkih i terapijskih postupaka rane logopedske intervencije koji služe pravovremenome dijagnosticiranju i tretiranju teškoća hranjenja-sisanja-gutanja kod visokoneurorizične djece. Zaključak: U kliničkoj se praksi najčešće viđa odgođena spremnost za oralno hranjenje, problemi koordinacije sisanja, gutanja i disanja, usporeno napredovanje u razvojnom miljokazu vještine hranjenja, selektivnost u prihvaćanju raznolike hrane, oralno-motoričko zaostajanje, disfagija, produljeno trajanje obroka te averzivne reakcije na hranjenje. Rana logopedska intervencija usmjerena je na ranu dijagnostiku i terapijsko zbrinjavanje djetetovih teškoća, ali i na rad s roditeljem. Savjetovanje roditelja o optimalnim postupcima hranjenja ima nezamjenjivu ulogu. Potpora roditelju vodit će ka umanjivanju stresa koji uvelike utječe na interakciju roditelj-dijete, a dugoročno i na razvoj djeteta. No potpora će voditi i ka porastu samopouzdanja i sigurnosti u vlastite postupke tijekom hranjenja.

poremećaj hranjenja, disfagija, visokoneurorizična djeca, rana logopedska intervencija

nije evidentirano