hrvatski

Neurorazvojni ishod i strukturna reorganizacija mozga nakon prinatalnog oštećenja

Ishod neuromotornog razvitka i morfološki izgled mozga procijenjeni su kod 97 perinatalno rizične djece, sada u dobi od 13 do 16 godina, kojoj su neuromotorni razvitak i morfološki izgled mozga bili kontinuirano multidisciplinarno klinički, odnosno ultrazvučno praćeni do navršene 2. godine života. Pri tom je napravljena usporedba između skupina djece s kontinuirano urednim (nUZV) i djece s patološkim nalazom (pUZV) ultrazvučne pretrage mozga u navedenom razdoblju. Cilj je bio procijeniti ishod neuromotornog razvitka i morfološki izgled mozga, u dobi od 13 do 16 godina, djece s perinatalnim oštećenjem mozga, ustanoviti njihovu međusobnu povezanost te procijeniti strukturnu reorganizaciju mozga nakon perinatalnog oštećenja. Procjena neuromotornog statusa napravljena je neurološkim pregledom po Touwenu, u sklopu kojeg su napravljeni i procjena osjeta (vida i sluha), određivanje dominantnosti ruke, noge i oka te mjerenje opsega glave. Iz anamneze i medicinske dokumentacije dobiveni su podaci o postojanju epilepsije i rizika za njezin nastanak te postojanju mentalne retardacije. Morfološki izgled mozga analiziran je oslikavanjem mozga magnetskom rezonancijom uređajem jačine magnetskog polja 2T. Nađena je visoka čestoća odstupanja u neuromotornom statusu (71, 1%) i promjena u morfološkom izgledu mozga (84, 5%) u dobi 13 do 16 godina, oboje znatno više u skupini djece s pUZV. Odstupanja u ishodu neuromotornog razvitka i promjene u morfološkom izgledu mozga su najčešće bili blagi (MND, odnosno slabi periventrikularni hiperintenzitet ili mrljasta oštećenja s ili bez blage ventrikulomegalije, stanjenja bijele tvari mozga i/ili korpus kalozuma). Cerebralnu paralizu je imalo 19, 6% djece ; kod 58, 80% opseg joj je bio različit u odnosu na dob 2 godine (kod 47, 1% povećan, kod 11, 7% smanjen). Na oslikavanju mozga magnetskom rezonancijom svi su imali udružena oštećenja težeg stupnja (ventrikulomegaliju, hiperintenzivna oštećenja bijele tvari i stanjenje periventrikularne bijele tvari mozga, a većina i korpus kalozuma). 40% djece imalo je odstupanje u funkciji vida, a 20% epilepsiju ili rizik za njezin nastanak. Djeca s urednim nalazom ultrazvučne pretrage mozga ili &#8220 ; ; nekompliciranim krvarenjima&#8221 ; ; u dobi 13 do 16 godina nemaju teška neuromotorna odstupanja, a uglavnom ni oštećenja mozga težeg stupnja. Djeca s udruženim hipoksično-ishemičkim i hemoragičkim oštećenjima u istoj dobi redovito imaju teška neuromotorna odstupanja i teške morfološke promjene mozga. Većina perinatalno rizične djece u dobi od 13 do 16 godina ima neuromotorno odstupanje i promjene u morfološkom izgledu mozga, koje ovise o pretrpljenom perinatalnom oštećenju mozga. Različitost u pojavnosti i razdiobi neuromotornih odstupanja i morfoloških promjena, kao i stupnjeva jednih i drugih, ukazuje na funkcionalnu i strukturnu plastičnost mozga nakon perinatalnog oštećenja.

Neurorazvojni ishod; Strukturna reorganizacija mozga; Perinatalno oštećenje mozga; Dugoročno praćenje

nije evidentirano