Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 100652

Aktivnost alkalne i kisele fosfateze u prijelaznom stadiju apikalnog parodontitisa u pasa


Bešlić, Snježana
Aktivnost alkalne i kisele fosfateze u prijelaznom stadiju apikalnog parodontitisa u pasa 2001., magistarski rad, Stomatološki fakultet, Rijeka


Naslov
Aktivnost alkalne i kisele fosfateze u prijelaznom stadiju apikalnog parodontitisa u pasa
(Activity of alkaline and acid phosphatase in transition phase of the periapical periodontitis in dogs)

Autori
Bešlić, Snježana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Stomatološki fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
14.05

Godina
2001

Stranica
114

Mentor
Tamarut, Tomislav

Ključne riječi
Alkalna fosfataza; kisela fosfataza; osteoblasti; osteoklasti; periapikalna lezija; periapikalni parodontitis; periapeksno tkivo; plastično uklapanje: metil-metakrilat; pulpitis.
(Acid phosphatase; alkaline phosphatase; embedding in plastics: methyl-methacrylate; osteoblasts; osteoclasts; periapical lesion; periapical parodontitis; periapical tissue; pulpitis.)

Sažetak
Cilj istraživanja bio je namjerno uzrokovati infekciju pulpe na eksperimentalnom modelu psećih zuba, te ocijeniti aktivnost kisele i alkalne fosfataze u nastalim periapikalnim lezijama. Rani početak nastanka periapikalne lezije i dinamički tok preoblikovanja periapikalne kosti, ocijenjivan je pojavom i porastom broja osteoklasta, a preoblikovanje periapikalne kosti izračunom širine, duljine i površine lezije. Time je određen prijelaz stanja Pulpitis u Parodontitis apicalis i njegov dinamički tijek. Pretpostavka je bila da se, histokemijskim postupkom i kvantitativnom procjenom opsega lezije, ocjeni prevaga aktivnosti kisele fosfataze nad alkalnom u periapikalnom tkivu. Time bi bio definiran početak prijelazne faze u razvoju periapikalnog parodontitisa u pasa. Istraživanje je provedeno na eksperimentalnom modelu nedemineraliziranih psećih zuba. Na zubima je namjerno uzrokovana upala pulpe i periapeksa trepanacijom pulpne komore koja je različito vrijeme: 20, 35, 50 i 65 dana bila izložena djelovanju mikroorganizama usne šupljine u pasa. Četiri korijena nultog dana eksperimenta bili su kontrola bojenja. Ukupno je ocjenjeno 20 korjenova. Od svakog korijena spravljeno je šest rezova debljine 5-7 &#956 ; m. Preparati su za histokemijsko i histomorfometrijsko izučavanje uklopljeni po metodi koju je preporučio Erben. U histokemijskom proučavanju, određivana je kvalitativna aktivnost enzima alkalne, kisele i tartarat rezistentne kisele fosfataze. U histomorfometriji se pomoću računalnog kompjuterskog programa izučavala širina, duljina i površina lezije, te broj osteoklasta. Širina presjeka lezije bila je najveći buko-lingvalni pravac. Duljina lezije bila je najveći pravac u produžetku uzdužne osovine zuba. Površina lezije izračunata je tako što se je programskom olovkom ocrtala granica između koštane resorpcije formirane periapikalne lezije i površine korijena. Broj osteoklasta određivan je modificiranom metodom po Parfitt-u. Izračunatom vrijednošću opisan je broj osteoklasta u jednoj leziji. Značajnost za p<0, 05 je testirana LSD testom računalnim programom &#8220 ; Statistica for Windows 4.0&#8221 ; . U prvoj skupini s trajanjem istraživanja od 20 dana, zubne pulpe imale su različit opseg nekroze tkiva, a u periapeksu su bile akutne eksudativne upale u vezivnom tkivu. Srednja vrijednost širine lezije iznosila je 2, 70 mm &plusmn ; 0, 71. Duljina lezije iznosila je 3, 26 mm &plusmn ; 1, 77, a površina 4, 81 mm&sup2 ; &plusmn ; 2, 30. Izračunati broj osteoklasta na 100000 &#956 ; m u preparatima obojanim u toluidin plavo bio je 161, 87 (&plusmn ; 76, 1), u bojanju za kiselu fosfatazu 66 (&plusmn ; 22, 57), a u bojanju za tartarat rezistentnu kiselu fosfatazu 60, 62 (&plusmn ; 41, 27). Osteoblasti su uglavnom bili u mirnoj fazi, i bilo je istaloženo osteoidno tkivo. U drugoj eksperimentalnoj skupini u kojoj je indukcija upale trajala 35 dana, većina korjenova imala je dijagnozu nekroza pulpe, a u periapeksu je izražena proliferacija mladog granulacijskog tkiva. U području periferije lezije, te na površini korijena uočeni su brojni aktivni osteoblasti, ali osteoidno tkivo nije bilo uočeno. Opisane varijable: širina lezije (2, 82 mm &plusmn ; 0, 49), duljina lezije (3, 74 mm &plusmn ; 0, 72) i površina lezije (5, 44 mm&sup2 ; &plusmn ; 1, 11) bile su nižih vrijednosti od onih u prethodnoj skupini. Broj aktivnih osteoklasta je u ovoj skupini također bio niži (21, 12 &plusmn ; 10, 3). Najmanji iznos širine lezije (1, 98 mm &plusmn ; 0, 69), duljine lezije (2, 52 mm &plusmn ; 0, 81) i površine lezije (2, 91 mm&sup2 ; &plusmn ; 1, 26) je u četvrtoj skupini s trajanjem eksperimenta 65 dana. Broj aktivnih osteoklasta je u ovoj skupini u porastu (79, 85 &plusmn ; 54, 48) u odnosu na skupine s kraćim trajanja eksperimenta. Aktivnost alkalne fosfataze nije uočena. Između osteoklasta uočene su stanice za koje pretpostavljamo da su osteoblasti u fazi diferencijacije. Širina i površina lezije su u skupini od 65 dana značajno manje u odnosu na skupine kraćeg trajanja eksperimenta (p<0, 05). Broj aktivnih osteoklasta je statistički značajno veći (p<0, 05) u skupini od 65 dana u odnosu na druge skupine. Kod zuba s nekrozom pulpe kraćeg trajanja od 35 dana prevladava stvaranje nove kosti, a kod nekroze dužeg trajanja od 65 dana kada se već formirao periapikalni granulom, u periapikalnom tkivu je ponovo izražena aktivnost osteoklasta, te proces resorpcije prevladava nad procesom odlaganja kosti. Progresijom infekcije duž korijenskog kanala nastaju promjene i u periapeksu. U eksperimentalnoj skupini u trajanju od 20 dana, s upalom promjenjenim pulpnim tkivom, u periapeksu je samo na jednom korijenu ocijenjena aktivnost alkalne fosfataze, dok na ostalim prevladava aktivnost kisele fosfataze. Varijable: širina, duljina i površina lezije također su najviših vrijednosti. U nastavku trajanja infekcije vrijednosti se smanjuju. Lezija se u posljednjoj eksperimentalnoj skupini ograničava organiziranim vezivom, a aktivnost kisele fosfataze je porasla, što potvrđuje hipotezu da je prijelazni stadij pulpitisa u periapikalni parodontitis uspostavljen u prvoj eksperimentalnoj skupini životinja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
062021

Ustanove
Medicinski fakultet, Rijeka

Autor s matičnim brojem:
Snježana Glavičić Valovičić, (242802)